subota, 29. srpnja 2017.

Anđelko Kardum novi predsjednik podružnice SHZ-a Benkovac



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST




Stranka hrvatskog zajedništva je na sjednici Upravnog odbora SHZ-a izabrala Anđelka Karduma, člana etičkog odbora podružnice SHZ Benkovac i član vijeća mjesnog odbora Prović  za novog vršitelja predsjednika podružnice SHZ-a Benkovac.

Podružnica SHZ-a Benkovac i novoizabrani predsjednik Anđelko Kardum dosta su angažirani oko rješavanja problema vode i vodoopskrbnog sustava na području Provića i Vukšića.

Zadar – Benkovac, 29. srpnja 2017. godine



Stranka hrvatskog zajedništva

petak, 28. srpnja 2017.

ZABRANA KANDIDIRANJA LOKALNIM ŠERIFIMA KOJIMA SU NEOBRAĐENA POLJA I NEOBNOVLJENE TVORNICE

ZABRANA KANDIDIRANJA LOKALNIM ŠERIFIMA KOJIMA SU NEOBRAĐENA POLJA I NEOBNOVLJENE TVORNICE



SHZ predlaže Vladi RH da u najavljene izmjene Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakona o lokalnim izborima obavezno predvidi u navedenim zakonima u vezi izbora načelnika, gradonačelnika i župana da ako u jednom mandatu (4 godine) izabranog načelnika, gradonačelnika i župana na području njihovih jedinica lokalne i područne (regionalnoj) samouprave budu i dalje neobrađena polja i neobnovljene tvornice da se isti ne mogu više kandidrati za navedene funkcije, a ne izmjenama ih zaštiti i učiniti ih nedodirljivima.

Prošli su lokalni izbori, a mladi ljudi i dalje ne mogu se zadržati u Hrvatskoj jer nema poljoprivredne i industrijske prozvodnje i zbog toga odlaze iz Hrvatske.

Narodu trebaju zdravi međuljudski odnosi koji će poticati na rad. Rješenje je se da izabere mudre načelnice, gradonačelnike i župane, a ne neznalice kao što hrvatski narod čini i od 1990.- e godine do danas. Dakle, garancija su uzorni načelnici, gradonačelnici i župani, a diverzante hrvatskih vrijednosti i od 1990 - e godine treba procesuirati da služe kao opomene.

Poslano:
1. Vladi RH


Zadar, 28. srpnja 2017. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

nedjelja, 23. srpnja 2017.

ZAJEDNIŠTVO JE SNAGA ZAJEDNICE PO VOLJI - NAVIKAMA



ZAJEDNIŠTVO JE SNAGA ZAJEDNICE PO VOLJI - NAVIKAMA



Između uzornosti i opomena nema slučajnosti, sve  se odvija po volji ...

Čovjek kao duševno biće treba se čuvati vremena, prostora i kauzalnosti ... , da bi shvatio varke – na Zemlji zamke.

Oni koji jesu opomene ne znaju da im se kao lažovima, lopovima i ubojicama sve vrati kao bumerang, da raditi zlo je samokažnjavanje – bič Božji. Dakle, duša pored darova i milosti nije zahvalna, već po volji čovjek postane rob požuda, nerazuma, rob loših navika ..., 

Zato čovjek u ime Života koji JEST treba pravedno djelovati ..., oponašati Oca – Stvoritelja ... 

Volja čovjeka je nešto posve psihičko, nije ništa fizički pojmovno ...,  pak ni čovjek  nije dužan lijepim biti, ali volji svakog čovjeka dužnost je lijepoj biti ..., kako piše Franjo Marković, u svojoj Estetici.
Platon u svom poimanju ističe „Čovjek pripada po duši svijetu ideja, a po svijetu prolaznom - svijetu materije ...“

I Hrvati od Iskona kroz prošlost, sadašnjost i budućnost jesu bili i bit će za vidjeti - kao odraz djelovanja po slobodnoj volji ... 

Po volji neuredni, zaborave pravila Života pa djelujući postanu robovi neznanja – privida, što ih dalje po navici potiče  da lažu, kradu i ubijaju ..., na kraju posljedično žetva, bumerang samokažnjavanje. Dakle, zaborave – pa se odviknu zahvaljivati za darove i milosti Ocu svome ..., što se  vrati po opomeni kao kazna ..., i tako pokaže kako nema alternative urednom Životu koji se slavi. 

Čovjek kao biće razuma može apstrahirati ..., ne treba probati zeleno voće, kao zamku po želji, zbog čega nakon i djeci trnu zubi, dok zbunjeno životare - kao odraz nereda pa se vrte u mraku, zaborave bit, ime, smisao ... Umjesto umjerena puta i evanđelja ..., putokaza gdje se Život slavi, suprotno neznanju koje zbunjuje ljudsku vrstu.

Koliko su Hrvati u Hrvatskoj voljni suportirati Život vidi se na hrvatskim prostorima, a može se pokazati i zašto je tako. Zašto nema djece i zadovoljstva u najvećem broju gradova i sela, zašto se u nekim gradovima i selima rađaju djeca, tamo gdje su Hrvati  zadovoljni dok rade i čuvaju svoja ognjišta, ne dozvoljavaju da im prividne sitnice narušavaju bitno. Suprotno, izgubljeni, po volji, nakon pod pritiscima, u dočinjenoj sudbini ne znaju što čine, jer čovjek se navikne i pomoću neadekvatnih zakona koji mute božanske zakone, što opterećuje - proporcijonalno toliko se zadovoljno i živi. 

Dakle, činjenje i življenje u skladu s božanskim zakonima jest iznad ljudskih poimanja. Treba shvatiti da su požude, mržnja i strah najgora kombinacija kada se djelima potvrđuje vlastita sudbina. 

Zato, uzoran čovjek shvaća trascendentalan karakter svoje biti, što podržava i čuva molitvom – meditacijom, kao zaštitom od zla koje golom egzistencijom napada i ruši čovjeka, i pored djelovanja, darivanja i zahvalnosti kao garancije za vječnost. 

Dakle, da bi pobijedio zlo čovjek mora pravedno cijeniti sebe tako da se misao poklapa sa stvarnošću – afirmativno ... kako bi Hrvati trebali čuvati obitelj, uzorno djelovati u svakoj mjesnoj sredini  da bi tvorili i stvorili svoju urednu – uzornu državu – zajednicu. Uspjeh ne izostaje kada se spozna da je čovjeku najveća mana i vrlina da se može naviknuti i odviknuti, kako na dobro tako i na zlo. 

Konkretno, okupatori Hrvata iz prošlosti su okupirali Hrvatsku nakon II. svjetskog rata, od 1945. do 1990. godine, potom su uvjeravali Hrvate i sebe da su njihova gnusna ponašanja i nedjela u redu, da opravdaju kako su kao nepozvani, lukavi gosti u pravu. A Hrvati, kao pobjednici u domovinskom ratu, još su često žrtve navika iz prošlosti, nisu se još odvikli robovskih navika do 1990. godine, i napokon počeli se navikavati kao gospodari u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kao svoji na svome, a ne i dalje kao sluge što su bili do 1990. godine ..., jer zlo je odraz sofističkog ponašanja koje pomoću lukavštine dalje zbog koristi, sredstvima za javno priopćavanje i tendencioznim obrazovanjem mladih Hrvata truju i navikavaju: subotom u 20h, nedjeljom u 14h, a od ponedjeljka do subote od 0 pa sve do 24 sata. A tek, između ostalog, raznim spomenicima, izložbama, filmovima i dr. gdje su nesvjesno sudjelovali Hrvati janjičari, pa im se isplaćuju doživotni honorari za autorska djela i to od djece Hrvata čije su djedove i očeve masakrirali okupatori i slični njima na vlastitim ognjištima.


Zadar, lipanj, 2017. godine                                                                            


dr. sc.Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj Život
i predstojnik HAZUD/D-a, za poticanje nataliteta u Hrvatskoj

subota, 22. srpnja 2017.

U skladu s vremenom oficijelna vlast Srbije poseže za hrvatskim teritorijem



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


U skladu s vremenom oficijelna vlast Srbije poseže za hrvatskim teritorijem



Lukavi Srbi u orkestru skladno se nadopunjavaju. Točno u skladu s vremenom i dalje tendenciozno rade protiv samostalne Hrvatske. 

Pomoćnik srbijanskog ministra vanjskih poslova Goran Aleksić izjavljuje da su Vukovarska i Šarengradska ada na Dunavu dijelovi Srbije. Po navici drugim riječima u skladu s vremenom oficijelna vlast Srbije poseže za hrvatskim teritorijem. Aleksić ne spominje da treba Hrvatskoj vratiti Suboticu, Zemun... i još puno mjesta gdje su razni Aleksići, Vučići već kroz stoljeća osvajali hrvatske krajeve, masakrirali i eksploatirali Hrvate. 

Još  1699/1718. godine u hrvatski prostor ušao je cijeli Srijem, dakle do samoga Beograda. Tako su hrvatske granice prema Srbiji bile oblikovane stotinjak godina prije nego što se počela obnavljati srpska država (1804), nakon višestoljetne turske vlasti. S takvim granicama Hrvatska je dočekala stvaranje jugoslavenske države 1918. godine. Gledajući s povijesnog stajališta, razgraničenje u Srijemu provedeno je na štetu Hrvatske.

Čitatelji mogu i sami usporediti to razgraničenje s različim razgraničenjema na tom području nakon stvaranja jugoslavenske države, te ga sagledati u usporedbi sa stanjem iz 1918. godine u vrijeme stvaranja jugoslavenske države.
Hrvatske su granice pri raznim teritorjalnim podjelama nakon stvaranja jugoslavenske države redovito krojene bez sudjelovanja hrvatskih političkih faktora. Nametane su joj voljom beogradskih hegemonističkih vlasti. Beogradska je hegemonistička politika uporno nastojala apsorbirati područja koja su do 1918. godine bila izvan Srbije, anulirati sve posebnosti i od jugoslavenske države stvarno stvoriti Veliku Srbiju. Tako treba razumjeti današnju oficijelnu vlast Srbije koja poseže za hrvatskim teritorijem, a sve kako bi ponovo stvarali Veliku Srbiju.

Zadar, 22. srpnja  2017. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA