ZAJEDNIŠTVO JE SNAGA ZAJEDNICE PO
VOLJI - NAVIKAMA
Između uzornosti i opomena nema slučajnosti, sve
se odvija po volji ...
Čovjek kao duševno biće treba se čuvati vremena,
prostora i kauzalnosti ... , da bi shvatio varke – na Zemlji zamke.
Oni koji jesu opomene ne znaju da im se kao lažovima,
lopovima i ubojicama sve vrati kao bumerang, da raditi zlo je samokažnjavanje –
bič Božji. Dakle, duša pored darova i milosti nije zahvalna, već po volji
čovjek postane rob požuda, nerazuma, rob loših navika ...,
Zato čovjek u ime Života koji JEST treba pravedno
djelovati ..., oponašati Oca – Stvoritelja ...
Volja čovjeka je nešto posve psihičko, nije ništa
fizički pojmovno ..., pak ni čovjek nije dužan lijepim biti, ali
volji svakog čovjeka dužnost je lijepoj biti ..., kako piše Franjo Marković, u
svojoj Estetici.
Platon u svom poimanju ističe „Čovjek pripada po duši
svijetu ideja, a po svijetu prolaznom - svijetu materije ...“
I Hrvati od Iskona kroz prošlost, sadašnjost i
budućnost jesu bili i bit će za vidjeti - kao odraz djelovanja po slobodnoj
volji ...
Po volji neuredni, zaborave pravila Života pa
djelujući postanu robovi neznanja – privida, što ih dalje po navici
potiče da lažu, kradu i ubijaju ..., na kraju posljedično žetva, bumerang
samokažnjavanje. Dakle, zaborave – pa se odviknu zahvaljivati za darove i
milosti Ocu svome ..., što se vrati po opomeni kao kazna ..., i tako
pokaže kako nema alternative urednom Životu koji se slavi.
Čovjek kao biće razuma može apstrahirati ..., ne treba
probati zeleno voće, kao zamku po želji, zbog čega nakon i djeci trnu zubi, dok
zbunjeno životare - kao odraz nereda pa se vrte u mraku, zaborave bit, ime,
smisao ... Umjesto umjerena puta i evanđelja ..., putokaza gdje se Život slavi,
suprotno neznanju koje zbunjuje ljudsku vrstu.
Koliko su Hrvati u Hrvatskoj voljni suportirati Život
vidi se na hrvatskim prostorima, a može se pokazati i zašto je tako. Zašto nema
djece i zadovoljstva u najvećem broju gradova i sela, zašto se u nekim
gradovima i selima rađaju djeca, tamo gdje su Hrvati zadovoljni dok rade
i čuvaju svoja ognjišta, ne dozvoljavaju da im prividne sitnice narušavaju
bitno. Suprotno, izgubljeni, po volji, nakon pod pritiscima, u dočinjenoj
sudbini ne znaju što čine, jer čovjek se navikne i pomoću neadekvatnih zakona
koji mute božanske zakone, što opterećuje - proporcijonalno toliko se
zadovoljno i živi.
Dakle, činjenje i življenje u skladu s božanskim
zakonima jest iznad ljudskih poimanja. Treba shvatiti da su požude, mržnja i
strah najgora kombinacija kada se djelima potvrđuje vlastita sudbina.
Zato, uzoran čovjek shvaća trascendentalan karakter
svoje biti, što podržava i čuva molitvom – meditacijom, kao zaštitom od zla
koje golom egzistencijom napada i ruši čovjeka, i pored djelovanja, darivanja i
zahvalnosti kao garancije za vječnost.
Dakle, da bi pobijedio zlo čovjek mora pravedno
cijeniti sebe tako da se misao poklapa sa stvarnošću – afirmativno ... kako bi
Hrvati trebali čuvati obitelj, uzorno djelovati u svakoj mjesnoj sredini
da bi tvorili i stvorili svoju urednu – uzornu državu – zajednicu. Uspjeh ne
izostaje kada se spozna da je čovjeku najveća mana i vrlina da se može
naviknuti i odviknuti, kako na dobro tako i na zlo.
Konkretno, okupatori Hrvata iz prošlosti su okupirali
Hrvatsku nakon II. svjetskog rata, od 1945. do 1990. godine, potom su
uvjeravali Hrvate i sebe da su njihova gnusna ponašanja i nedjela u redu, da
opravdaju kako su kao nepozvani, lukavi gosti u pravu. A Hrvati, kao pobjednici
u domovinskom ratu, još su često žrtve navika iz prošlosti, nisu se još odvikli
robovskih navika do 1990. godine, i napokon počeli se navikavati kao gospodari
u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kao svoji na svome, a ne i dalje kao
sluge što su bili do 1990. godine ..., jer zlo je odraz sofističkog ponašanja
koje pomoću lukavštine dalje zbog koristi, sredstvima za javno priopćavanje i
tendencioznim obrazovanjem mladih Hrvata truju i navikavaju: subotom u 20h,
nedjeljom u 14h, a od ponedjeljka do subote od 0 pa sve do 24 sata. A tek,
između ostalog, raznim spomenicima, izložbama, filmovima i dr. gdje su
nesvjesno sudjelovali Hrvati janjičari, pa im se isplaćuju doživotni honorari
za autorska djela i to od djece Hrvata čije su djedove i očeve masakrirali okupatori
i slični njima na vlastitim ognjištima.
Zadar, lipanj, 2017.
godine
dr. sc.Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i
poticanje
nataliteta u Hrvatskoj Život
i predstojnik HAZUD/D-a, za poticanje
nataliteta u Hrvatskoj