nedjelja, 27. kolovoza 2017.

TKO JE HNS?



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

TKO JE HNS?



Vlastodršci uglavnom u HNS-u, pioniri su SKJ koji po zakonima o lustraciji ne bi smjeli djelovati u hrvatskim strankama. Zavarano, puno pojedinaca tako se odmetnulo od života, bilo da su postali janjičari ili na drugi način prodali dušu radi materijalnih sitnica. 

Prva predsjednica HNS-a bila je Savka Dabčević Kučan koja je u svojim memoarima u vezi s „Mitinga u Srbu 27.srpnja 1971.“ a koji su objavljeni u  knjizi Dossier Boričevac, J. Pavičić, Zagreb 2012., str. 511.i 512., u kojoj navodi: „Mi smo bili pozvani (i odazvali smo se) u punom sastavu. Bili su nazočni Vladimir Bakarić, Jakov Blažević, Pero Pirker, Miko Tripalo i ja, i mnogi drugi. Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića... Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku.“ Po instrukcijama, potom zaslugama, pod nadzorom velikosrba prema velikosrpskim željama, zasluženo su bili miljenici, jednog od dvojnika "tita" meštra. Tumarali su s crnogorskom tajnom milicijom koja je kontrolirala hrvatske otoke i priobalje. Isto kao što je hrvatsko kopno kontrolirala srpska milicija. Jednako su svi poslužili zlu kao beživotne figure, sudjelovali su s okupatorima u raznim konstrukcijama i suportirali zlo - mortalitet . . ., a nastavljaju njihovi pioniri iste kvalitete po genima, što demonstriraju na terenu - lukavo vladaju i urušavaju Hrvatsku. Ne shvaćaju da je prokletstvo ne zastupati ono što čovjek jest, pa postanu bezimeni leševi, ništa.

Nastavak HNS-a vidljiv je po tome što njihov čelni čovjek Predrag Štromar ovih dana prosuđuje i presuđuje čak da se  pozdravom „Za dom spremni!“ Hrvatskoj nanosi zlo, a prešućuje da su prekršajni sudovi RH dononijeli oslobađajuće presude obrazlažući da se radi o povijesnim hrvatskim pozdravima. Smeta im hrvatski povijesni pozdrav, ali ne smeta im što su u HEP-u na direktorske pozicije postavili većinu predsjednika gradskih i županijskih odbora HNS-a. Poznata je činjenica da je HEP "HNS-ov". Dakle, Štromar nije odraz hrvatskog duha, ne živi pravila Života kao ni njegovi prethodnici Vesna Pusić, Čačić, Vrdoljak... 

Štromar, se, po volji, izdvojio iz hrvatskog zajedništva, kao i njegov član predsjedništva stranke HNS-a Tomislav Stojak kojemu mu također smeta ploča s povijesnim hrvatskim pozdravom. To su Hrvati koji ne vjeruju u zajedništvo i nemaju se čemu nadati, jer zastupaju egoističke interese koji se razilaze s vrijednostima i običajima Hrvata, čovjeka uopće...

Čačić i bivši HNS-ovci osnovali su novu stranku Narodna stranka-reformista, čiji je program Čačić pisao u zatvoru, a Mrak Taritaš i bivši HNS-ovci, također, su osnovali novu stranku Građansko-liberalni savez - Glas, što pokazuje da su rasporedili kao repovi skloni i dalje varati nevine i naivne duše.
Predsjednik Narodne stranka-reformista je najpoznatija osoba u Zadru jer je njegovoj tvrtki unaprijed isplaćen novac za izgradnju Tehničkog školskog centra u Zadru, 1990. godine, a radovi nikada nisu obavljeni. Nekadašnji župan Šime Prtenjača, kojeg je Čačić u javnosti "častio" ne baš biranim riječima, kaže da ni jedna dosadašnja gradska vlast u Zadru nije tužila Čačića zbog TŠC-a. Da je to učinila, kaže Prtenjača, do sada bi Grad Zadar sigurno dobio svoj novac.
 
SVIMA JE U ZADRU JASNO DA SU SE BIVŠI ŽUPAN ŠIME PRTENJAČA I ČAČIĆ PREPUCAVALI PREKO SREDSTAVA INFORMIRANJA SAMO DA SE PREKRIJE 11 MILIJUNA MARAKA KOJI SU ISPLAĆENI UNAPRIJED ZA IZGRADNJU TEHNIČKOG ŠKOLSKOG CENTRA U ZADRU. NOVAC NESTAO, A ISTI NEĆE DA ODGOVORE GDJE JE 11 MILIJUNA DM.

Sukladno navedenom HNS i Narodni stranka-reformisti imaju najače uporište u Zadarskoj županiji. Nije slučajno jer ih tu veže 11 milijuna DM.
Tako su već niz godina na vlasti, odnosno u koaliciji HNS-HDZ u Općini Galovac u Zadarskoj županiji. To je  samo nastavak njihove dugotrajne suradnje, koje su primjenili i u čitavoj Hrvatskoj.
Također, sada su na vlasti, odnosno u koaliciji HDZ - Narodna stranka-reformisti u gradu Zadru i Zadarskoj županiji i općini Poličnik.
Koordinirano paralelno s HNS-om protiv povijesni hrvatskih pozdrava je i SDSS čiji predsjednik Milorad Pupovac u hrvatskim sredstvima informiranja u vezi uklanjanja ploče u Jasenovcu navodi „ Krediti koje smo dali premijeru i Vladi su što se nas tiče potrošeni.“ Iz navedene izjave je vidljivo da se Pupovac ruga premijeru i Vladi, koja se zaduživa kreditima u inozemstvu kako bi plaćala Pupovca, SDSS, SNV, Novosti..., iz hrvatskog proračuna. Smeta im hrvatsko ime, ali ne smeta im hrvatski novac kuna, koji uzimaju iz proračuna RH i rade protiv Hrvatske.

Eto kome su poslužili i što je stranka HNS. 

Udruženi hrvatski janjičari i ovosvjetski mešetari, na razne načine eksploatiraju Hrvate, velika prepreka su im i hrvatski običaji koje na razne načine žele uništiti.

Po takvim šablonama zlu se osladilo, sklono je i danas pomoću straha
reducirati Hrvate padom nataliteta, drogom i iseljavanjem. . . .

Sve ukazuje da su nadležne institucije dužne otpočeti s lustracijom, prema zapadnoeuropskim stečevinama i dogovoru po uzoru na zapadnoeuropske države, da se zabrani djelovanje pojedincima kao i strankama nastalim po mjerilima okupatora Hrvatske, kao i svim savezima i strankama kojima upravljaju pojedinci nostalgičari okupatora koji i dalje narušavaju hrvatsko opće dobro. 

Zagreb - Zadar, 27. kolovoza  2017. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

nedjelja, 20. kolovoza 2017.

UZORNOST KAO KONSTANTU HRVATI NE ODRŽAVAJU PA SU ŽRTVE I NAKON 1991. GODINE

UZORNOST KAO KONSTANTU HRVATI NE ODRŽAVAJU PA SU ŽRTVE I NAKON 1991. GODINE 


 





Stvoreni uvjeti za stvaranje Nezavisne Države Hrvatske, od ... do 1991. godine točno su bili zbir i odraz žrtvovanja za hrvatsko opće dobro, dakle nakon angažiranja – nagrada – sudbina za adekvatna djelovanje ...

BUDNOST I ISKUŠENJE ...

Poznato je da se i u zasluženim dobrim uvjetima čovjek često uspava, sklon liniji manjeg otpora, pa se brzo navikne biti rob strasti, želja, neznanja ..., što se dogodilo i Hrvatima i poslije 1991. godine kada ih je tendenciozno zlo ponovo otpočelo navikavati na nered i nerad. Već 1992.godine zlo je hvatalo maha zavodeći Hrvate preko želja – usmjeravajući ih na nered, kao žrtve propagande ..., kako Hrvati, s obzirom na podneblje, mogu bez rada živjeti bolje od Šveđana ili Švicaraca - s većim mjesečnim primanjima i to: bez obrađivanje zemlje i bez tvorničke proizvodnje ..., (posljedica devastiranje tvornica, neobrađivanje polja i neeksploatiranje mora ... ) .

Zamke za obezglavljeni hrvatski narod su uspješno namjestili diverzanti već od 1991. godine, a posljedice do danas su očigledne. Odmah nakon 1991. godine Hrvati su prepustili vlast robovima strasti, želja i neznanja. Kako god je adekvatno djelovanje Hrvata do 1991. godine snagom, kao odrazom reda – djelovanja – zajedništva, porušilo okupatora Hrvata pod nazivom Jugoslavija, tako je po strastima željama i neznanju, egoizmu urušena snaga zajedništva. Tako su po zasluzi Hrvati od 1991. godine očito poljuljali čast i dostojanstvo kao garanciju općem dobru, pa je zlo uspjelo varati i prevariti Hrvate preko gole egzistencije, koja krasi osjetilnu razinu (životinjsku), a ne čovjeka kao biće razuma, koje treba uvijek golu egzistenciju pretpostavljati.

Sokrat se pokorava zakonima zajednice, kakvi god jesu samokritičnost mu pomaže i kada nisu dobri, trebaju biti po mjeri čovjeka - Života ..., zato dozvoli da se smrtna kazna nad njim izvrši, i da posluži tako kao opomena – žrtva neznanja, jer po sudbini čovjek kao pripadnik vlastite zajednice nema kamo pobjeći, (proroci Jeremija ..., Jona .., ). Potičući na samokritiku u borbi za opće dobro postao je uzor. Kao i Hrvati koji su se borili za Nezavisnu Državu Hrvatsku i svojim djelovanjem, žrtvovanjem dok nisu izborili NDH i postali uzori, što smo kao generacija imali sreću po zasluzi ponovo doživjeti NDH.  ALI moramo biti samokritični jer smo kao generacija prevelikim opuštanjem od 1991. godine dozvolili urušavanje NDH, zato dok djelujemo i potičemo djelima u ime Nezavisne Države Hrvatske, budimo samokritični!

U „savršenstvu“  se krije zamka što čovjeka čini inertnim po željama ...

Zagreb – Rijeka, kolovoz 2017.

dr. sc Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
i
Predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj


srijeda, 16. kolovoza 2017.

ZLU JE CILJ UNIŠTITI IME



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST





Urušavanje na hrvatskim prostorima djelo je kadrova u „institucijama,“ toliko su drski da se usude osporavati ime hrvatskoga jezika a time i jezik hrvatski – pa i da se Hrvati služe svojim jezikom, što je kulminacija i razlog da se zlo lustrira i procesuira, jer  se bahato ponašaju. Ime je sve, zlu je cilj uništiti ime, po tom lako uništi jezik, obitelj, djecu, narod. Za jednu zajednicu, čovjeku – jezik je mjerilo vitalnosti, jezik je rad duha. Kada se jednom narodu zabrani upotreba vlastitog jezika i nametanjem stranog okupacija je na djelu, a stanje za potencijalnu žrtvu alarmantno. Ako se potencijalnom okupatoru dozvoli samo korak dalje moguća je propast jednog naroda. Zatiranje jezika jednom narodu je stvarni pritisak na duh istog – nema jezika – nema naroda – nema života.

Hrvat u Hrvatskoj ne smije izgovarati hrvatske riječi, kao što nije smio niti za vrijeme mletačke ili srbijanske okupacije. Dakle, kao i onda stvorena je teška sudbina, Hrvati su se morali služiti latinskim, talijanskim ili kasnije srpskim jezikom, po kojem su se u prošlom ratu između Hrvatske i Srbije određivale granice Virovitica – Karlobag, jer su Srbi pomoću Garašanina i Karadžića tako i predvidjeli dok su stvarali neke globalne sfere.

Kao spavači bude se prema potrebi meštara, napadaju hrvatska ognjišta i pokazuju koliko uljezi imaju uporišta u svojim matičnim državama:

1.    deklaracijom o jeziku
2.    konstrukcijama .., o pozdravu Za dom spremni!
3.    dnevno pomoću medija, raznih izložbi, kazališta, filmova …
4.    pomoću perverznih grupa …
5.    raznih perfidnih … 

Dakle, nosioci vlasti u Hrvatskoj tako su umreženi kao diverzanti, s raznim mentorima, i iz repova prošlih vremena, koji zadnjih godina svojim stilom, po nagonima, ruše, što više to bolje, vrijednosti, osnove općeg dobra Hrvata.

Posljedice uzroka se može pratiti kako je došlo do inverzije dobra i zla u Hrvatskoj, pa se zlo nametnulo po svojim željama, samo radi koristi, po cijenu hrvatskog općeg dobra. Zlo se začelo u domu po obmanama i prevarama što danas točno pokazuje koliko Hrvata nije za dom i domovinu – spremno žrtvovati se, već kada je u pitanju dom, djedovina ponašaju se kao okupator – ne cijene sebe niti svoje ognjište, spremni su egoistički olako  sve rasprodati. Hrvate spremne za dom – ognjište braniti dok stvaraju uvjete za rad i rađanje, napadani su iz raznih kutova …, jer se ne prodaju za materijalne sitnice, i opiru porobljavanju – uništavanju.

Problemi nastaju dok se Hrvati kockaju s lutalicama i pionirima kao neradnicima kada im se tendenciozno nametnu kao kadar na terenu u institucijama. Kao takvi suprostavljaju se Hrvatima koji brane svoj dom, po svojim željama spremni su otimati hrvatske domove. 

Osim preko Vlada i Sabora, svjetske varalice to rade i pomoću sudova, dok se potiskuje Hrvate a plaća svjetske lutalice – prevarante, kao savjetnike, koji prosuđuju i presuđuju čak da je i pozdrav „Za dom spremni!“ neozbiljna provokacija Hrvata. Dok isti paralelno eksploatiraju, u skladu s vremenom, i ruše hrvatsko opće dobro kao strani, drski hipernacionalisti. Smeta im hrvatsko ime, ali ne smeta im hrvatski novac kuna, koji uzimaju iz proračuna RH i rade protiv Hrvatske.
 
Dužnost nam je ukazati kako neki ovih dana agresivno napadaju povijesne hrvatske pozdrave, pod kojima su se borili i umirali toliki hrvatski velikani i vitezovi čista srca i zdrave pameti. Isti su produžene ruke zla radi šake novčića. I gle čuda, Hrvati u Hrvatskoj ne bi smjeli izgovarati hrvatske pozdrave. Zar bi oni htjeli da se Hrvati služe srpskim ili nekim drugim jezikom? Za Hrvate kroz povijest sve je to poznato, malo uz pomoć svojih, malo uz pomoć ostalih, uvijek su se udruživali protiv Hrvata dok su jeli hrvatski kruh. Nakon što bi osvojili hrvatska područja i uništili Hrvate, izmišljali bi i okrivljavali Hrvate kao da su oni eksploatirali, okupirali i uništili njih, a ne oni Hrvate. 

Evo pojašnjenja zašto Hrvati po njima ne bi smjeli izgovarati hrvatske pozdrave na hrvatskom području. Oni kojima smeta otpor i koji vole zauzete tuđe, će svim silama se truditi da nitko ne izgovara kako je spreman braniti svoj dom. Ako Hrvati govore kako su spremni čuvati svoj domovinu i dom to će postajati dio njihovog identiteta. Postat će dio njih. Tada je teško napasti nekoga tko je spreman umrijeti za svoje. Taktika koju koriste ti i takvi je da Hrvatima ogade i sami spomen na obranu. Kada navale, nema nikoga tko bi se branio jer su kroz obrazovne programe i medije uvjerili Hrvate kako je onaj koji se brani zapravo zločinac. Takvi će vam odmah kada kažete da ste spremni braniti svoju domovinu, dom, svoju obitelj, svoje susjede, prijatelje, braću, sestre..., reći Hrvati se ustaše.  Dakle, okupatorima kroz povijest nije po volji što se Hrvati usude ustati protiv njih kao neprijatelja, koji bi okupirali Hrvatsku i eksploatirali Hrvate, pa zato Hrvate ne vole, nazivaju i hrvatsku djecu ustašama. Oni su umislili da Hrvati moraju biti pokorni – ukoliko se Hrvati ustanu, vrište USTAŠE SE USTAŠE.

Hrvatski pozdravi su se kontinuirano upotrebljavali kroz povijest. Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski branio je Siget od najezde daleko brojnijih Turka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade, umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je „ Za dom sad u boj!“ Nekih 250 do 300 godina kasnije, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo „Za dom!“ a vojska bi odgovarala „Spremni umrijeti!“. Opera Nikola Šubić Zrinski sadrži u sebi domoljubnu pjesmu U boj, u boj u kojoj je bio i poklič „Za dom!“ Iz knjige Nikola Šubić Zrinjski, Zajc I. Zagreb 2012., glazbena tragedija u 3 čina, II. i III. čin navodimo: „Junaci, braćo! Ma gdje se Hrvat s Turci bije, za dom se bori svoj! Stijeg hrvatski visoko se vije, Hrvat rado svoju krvcu lije za kralja, rod i dom!“ Iz svega navedenog je vidljivo da se zlonamjerno podnose nekakve prijave nadležnim službama. Nažalost njihovu prekršajni sudovi RH donose oslobađajuće presude obrazlažući da se radi o povijesnim hrvatskim pozdravima.

Kronološki, tako djeluju uljezi i pioniri, naročito zadnjeg hrvatskog okupatora, zato kvaziznanstvenici – umišljeni hrvatski vladari, ne znaju što je dijalog, kritizerstvo, a što je diplomacija za funkcioniranje jedne zajednice. Kao žabe, u ustajalim vodama i monotoniji, napuhali su svoju veličinu pa objašnjavaju narodu po sofističko-diplomatskoj logici. A takve se kao štetočine od 1990. – e. godine već trebalo procesuirati, jer su u Saboru i drugim institucijama dizanjem ruku odobravali sabotaže, potpisima kadrovirali diverzante po Hrvatskoj i to preko: pretvorbi, zapuštenih polja, neobnovljenih tvornica, stimuliranjem droge, što je urodilo poraznom demografijom, iseljavanjem Hrvata iz Hrvatske, terorom nad hrvatskim pravoslavcima, stalnim pritiscima na hrvatski narod …, specijalnim ratovima…

Hrvati su opstali zahvaliti upornosti koliko su čuvali domovinu, dom i svoje dostojanstvo. Hrvatima su i dalje smetnja hrvatski „moderni“ vladari koji se udružuju s raznim torbarima, mešetarima, robovima privida pa opterećuju narod kreditima, a od Hrvata stvaraju neradnike i tako dovode u pitanje dom i dostojanstvo.


Zagreb-Zadar, 16. kolovoza  2017. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

petak, 11. kolovoza 2017.

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU U OVRŠNIM POSTUPCIMA NE POSTUPA PO NAČELU HITNOSTI



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU U OVRŠNIM POSTUPCIMA NE POSTUPA PO NAČELU HITNOSTI



Općinski  građanski sud u Zagrebu u donošenju ODLUKA u ovršnim postupcima ne postupa po načelu hitnosti ovršenika koji su podnijeli  žalbe za odgodu ovrhe i tako krši odredbe članka 13. st.1. Ovršnog zakona po kojima je dužan postupati hitno. U zakonskim rokovima ne donosi nikakve odluke za određene predmete, o čemu smo izvjestili predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Tako o žalbama protiv rješenja o prijedlozima odgodi ovrhe ovršenika ne donosi odluku u roku osam dana prema članku 210.st.5. Ovršnog zakona. Prođe po nekoliko mjeseci... Čemu onda prijedlozi o odgodi ovrhe, ako sud po tom pitanju ne donosi odluku u zakonskom roku. Kada se podnese požurnica uopće ne reagiraju kao da se to njih ne tiče. Nema nikakvog odgovora. Takvim ponašanjem ovršenici trpe nenadoknadivu i teško nadoknadivu štetu, a mnogi završe i u stečaju. 

Zbog takvog ponašanja Općinskog  građanskog suda u Zagrebu, SHZ se obratio predstavkom predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu, čiji je sud nadležan za područje Općinskog  građanskog suda u Zagrebu, koji je izvjestio SHZ da je zatražio u vezi navedenog očitovanje predsjednice Općinskog  građanskog suda u Zagrebu. Ovakovo ponašanje pokazuje kako se manipulira ovrhama i da su Hrvati žrtve sudske vlasti po nalogu "političara" u Hrvatskoj, po kojima se i dalje sudi "nepodobnima" po "zakonu".

POSLANO:

1.    Ministru pravosuđa RH
2.    Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu

Zagreb-Zadar, 12. kolovoza 2017. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA