nedjelja, 28. siječnja 2018.

SRBIJA PRVA U EUROPI IZVRŠILA GENOCID NAD ŽIDOVIMA


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST





Srbi kontinuirano lažu i podmeću drugim narodima u svijetu izložbu o Jasenovcu u New Yorku. Mit o Jasenovcu je političko oružje kojim su se Srbi i SPC služili u Jugoslaviji, a ovo je samo kontinuitet tog oružja protiv Hrvata. Tako je njihova velikosrpska brojka o žrtvama u Jasenovcu iznosila, 1967. godine u Općoj enciklopediji Jugoslavenskog leksikografskog zavoda od 700.000 žrtava logora Jasenovac. Mnogi dokumenti o Jasenovcu su skrivani, a stvarni popisi nisu nikada prezentirani javnosti o ukupnom broju žrtava Jasenovca. Laž o velikom broju ratnih žrtava trebalo je Srbima da osiguraju ratnu odštetu. Niti jedna država u svijetu nije vodila takvu trgovinu leševima kao Jugoslavija to jest Srbija. Ta sramotna trgovina, to je njihova tradicija. Mistifikacija Jasenovac proizvod je tradicionalne srpske politike koju karakterizira nasilje i laž. Već dva stoljeća Srbi su balkanski mesari. Nakon što su u XIX stoljeću istrijebili Turke, nastavili su s uništavanjem susjednih naroda – Muslimana, Makedonaca i Albanaca. U Balkanskim ratovima izvršili surovi progon Albanaca na Kosovu. Nobelovac Pierre Lotti navodi „da su Srbi rezali noseve i kopali oči zarobljenih Turaka. Najtragičnija podvala je bio Sarajevski atentat, koji su Europi podvalili I. svjetski rat, a sve kako bi se proširila Srbija. Nakon rata nastavili su s terorom i ubojstvima Hrvata, Albanaca, Muslimana i Makedonaca. Zatim su teror širili na Hrvatsku i Hrvati postaju glavne žrtve.

Podvale su bile i 1.200.000 poginulih Srba u I. svjetskom ratu i 1.700.000 žrtava u II. svjetskom ratu. U stvaranju podvale o Jasenovcu uz srpske političare i SPC sudjeluju i srpski intelektualci. Udružene su sve srpske intelektualne snage, od profesora do umjetnika. I u Hrvatskoj su u toj podvali sudjelovali „naučnici i umjetnici“.

Država Izrael i Židovi su saveznici Hrvata, a Srbi im podmeću te ih uvlače u izložbe da ih kompromitiraju pred svijetom.

Iz knjige Ljubice Štefan, „Mitovi i zatajena povijest“, Zagreb,1999., str.80.,81.,82.,86.,88.,90.,91., navodimo: „Srpska pravoslavna crkva je zapravo svojevrsna politička stranka, velikosrpska i čak rasistička, a pastoralni rad, dušebrižništvo su u njoj potpuno zanemareni. Uoči Drugog svjetskog rata u Srbiji je bujao i razbuktavao se anitisemitizam, pri čemu su glavni generatori bili fašistička stranka „Zbor“ Dimitrija Ljotića i visoki crkveni velikodostojnici, kao i crkveni tisak. Uzor i ideal za Ljotića bio je vođa Trećeg Reicha, kojega je veličao. Veliki broj pravoslavnih svećenika bili su vrlo aktivni članovi „Zbora“. Najistaknutiji među njima bio je glavni ideolog pravoslavlja i antisemitizma u srpskoj crkvi episkop Nikolaj Velimirović, koji je već 1934. godine dobio od Hitlera odličje. Vjerojatno u znak zahvalnosti on je 1935. u svojoj knjižici o sv. Savi pisao: „Mora se odati poštovanje sadašnjem nemačkom vođi, koji je u XX veku došao na ideju Svetog Save i kao laik poduzeo u svom narodu posao koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju“. Nekoliko godina kasnije 1939.-on javno propovijeda rasizam. „Mi smo ljudi arijevske rase, kojoj je sudba dodelila počasnu ulogu…da plemena slabije rase i niže vere ne bi…“. U „Glasniku Srpske pravoslavne patrijaršije“ nisu bili rijetki slučajevi ovakvog pisanja o Židovima: „Jevreji su neprijatelj lukav kao zmija i opasan“. U tom listu objavljene su i ove izjave tadašnjeg patrijarha Varnave dane njemačkim novinama 1937. godine: „ Fuhrer vodi borbu koja služi na korist celom čovečanstvu“, „Bog je poslao nemačkom narodu jednog dalekovidnog Fuhrera. Mi verujemo njegovoj iskrenoj reči.“ Nešto prije toga Varnava je nazvao sovjetsku vlast „židovskom varaličkom bandom“.

Zahvaljujući zdušnoj suradnji svih srpskih vlasti i policije s Nijemcima, esesovac Harald Turner već je sredinom 1942. godine izvjestio: „Srbija (je) zemlja u kojoj je pitanje Židova i Cigana riješeno.“. Franz Rademacher iz nacističkog Ministarstva vanjskih poslova javio je: „Židovsko pitanje u Srbiji nije više akutno, sada samo preostaje da se riješe zakonska pitanja koja se tiču imovine“. Šef njemačke službe sigurnosti u Srbiji  A. Schafer pohvalio se: Beograd-jedini veći grad Europe očišćen od Židova, postao je Judenfrei“. Podsjetimo na povijesnu činjenicu: neslavno prvo mjesto u Europi u genocidu nad Židovima Srbija je zauzela samo tri mjeseca poslije sastanka Reinharda Heydricha, šefa njemačke službe sigurnosti, Heinricha Eichmanna, šefa specijalnog odijela za Židove održanog 20. Siječnja 1942. Godine na jezeru Wansee kraj Berlina, kada je donijeta odluka da se (tek!) pristupi „ konačnom rješenju židovskog pitanja“.

Židove u Srbiji nisu hvatali i ubijali samo Nijemci, nego i srpska policija, Nedićevi dobrovoljci i četnici. Većina srpskih Židova ubijena je u logorima Banjica i Sajmište. Nijedan Židov nikada nije uspio pobjeći iz logora. Najveći dio srpskih Židova ubijen je u logoru Sajmište.  Pretpostavlja se da broj žrtava najmanje 11.000.

Nije uopće poznato da je itko od pravoslavnih svećenika u Srbiji spasio ma i jednog Židova ili bar to pokušao, ali su neki od njih nerijetko u svojim propovijedima otvoreno izražavali antisemitske stavove, huškajući tako svoju pastvu protiv Židova. A mitropolit Josif, kao poglavar srpske crkve, u ratno vrijeme mirno je stavio svoj potpis ispod naredbe da je Židovima zabranjen prijelaz u pravoslavnu vjeru, iako bi to za njih bila slamka spasa. Tri episkopa prva su stavili svoje potpise na „Apel srpskom narodu“, kojim intelektualna elita Srbije, njih preko 500, kolovoza 1941. godine javno izražava podršku okupatorima i kvislinzima, što je jedinstven slučaj u Europi u tom ratnom vihoru. „



Zagreb -Zadar, 28. siječnja 2018. godine

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Objavio/la u Nema komentara:

subota, 20. siječnja 2018.

Mrzitelji hrvatskog identiteta


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST








U Republici Hrvatskoj na djelu je uništavanje hrvatske baštine, a Ministarstvo kulture i dalje ne poduzima ništa. U to svako treba ubrojiti odnos prema javnim ustanovama zaduženim za očuvanje hrvatske i svjetski vrijedne baštine kao što su kazališta, muzeji i arhivi. Već ranije za vrijeme SDP-ove vlade Ministarstvo kulture izvršilo je čistku nepartijskih i nepodonih kadrova na čelnim mjestima u tim institucijama i postavilo nedostatno obrazovane i mrzitelje hrvatskoga identiteta na čelo takvih ustanova, bilo kao intendante ili upravitelje ili upravna vijeća. Eklatantan je primjer slučaj Olivera Frljića, koji je bio na čelu Hrvatskog narodnog kazališta „Ivana pl. Zajca“ u Rijeci. Isti se toliko osilio do te mjere da mu je i dalje osnovni cilj u predstavama poniziti i lažno prikazati Hrvatsku, njenu povijest i umjetničku tradiciju. Tako opsjednut mržnjom na sve hrvatsko ubacuje u klasične predstave plinske boce, hrvatske biskupe, hostije, kokain, narodnjaci, u negativnom kontekstu u ime obitelji...,provodeći petokolonaško djelovanje i trošeći novac iz državnog proračuna pod ravnanjem Ministarstva kulture.Također, ranije je na državni blagdan isticao homoseksualnu zastavu umjesto državne, kršio zakon o himni i grbu iz Hrvatskoga ustava. U Domovinskom ratu srušeno je više od 500 crkvi, mnoštvo manjih sakralnih objekata, mnoga groblja sravnjena su sa zemljom, uništeni muzeji, knjižnice i arhivi. Pokradeno je mnogo umjetnina koje su završile u Srbiji i odavno se nalaze na europskom crnom tržištu. Ministarstvo kulture nije nikada reagiralo na ta Frljićeva i mnoga druga poniženja. I gle čuda još mu podršku za takve predstave daje Šef SDP-a Bernardić.





Zagreb -Zadar, 20. siječnja 2018. godine





STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Objavio/la u Nema komentara:

ponedjeljak, 15. siječnja 2018.

SLOVENSKI ŽIGOLO OSVAJA S ISTOM ŠABLONOM



SLOVENSKI ŽIGOLO OSVAJA S ISTOM ŠABLONOM



http://www.portaloko.hr/clanak/slovenska-privreda-vez-poslovanja-luke-kopar-i-prilaza-na-otvoreno-more-je-kao-riba-bez-vode/0/99440/

http://www.tjedno.hr/shz-hocemo-koridor-do-austrije/
Objavio/la u Nema komentara:

HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA NAKON SVIH TRAGEDIJA USKRSNULA JE JAČA

HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA NAKON SVIH TRAGEDIJA USKRSNULA JE JAČA




HPC - Zadar, Hrvatskog sabora 26




Hrvatska pravoslavna crkva kušana je po obrascu nastajanja kršćanske crkve na Zemlji, razapinjana od okupatora i farizeja - iz hrvatskog korpusa, kao što su Rimljani, kao okupatori razapinjali Isusa i kršćane ...Sve radi eksploatacije, harača i ..., svega što nije bilo u njihovom orkestru, a koji je morao djelovati skladno, ali i protiv svakog uzornog sluha i ukusa.

Hrvati pravoslavci kroz prošla turbulentna vremena, kao i danas - doslovce služe za sadističko iživljavanje u Hrvatskoj, po „hrvatskim zakonima“ i upornom srbovanju na čelu sa Srpskom pravoslavnom crkvom ... A repovi „Hrvati“, kao municija protiv Hrvata i Hrvatske za vrijeme Jugoslavije, egzekutori su svoga roda, toliko i danas umreženi po željama velike Srbije ..., da po talentima i ne mogu biti svjesni, a kakve su baš trebali i trebaju eksploatatori Hrvatske ... Nisu svjesni da se ispunio dovoljan razlog i da neminovno odlaze, kao – janjičari, na smetlište, a što se događalo svakom po iskonskim zakonima Svoritelja.

Spomenuti po zakonima za svoje egoistične potrebe i želje SPC-e osporavali bi Hrvatima pravo na vjeru i HPC-u. Ogavniji i brutalniji su prema HPC-i od Rimljana prema kršćanskoj crkvi, pomoću svojih „zakona“ kojima ponižavaju i ruše dostojanstvo kada zahtijevaju od (oko dvjesto tisuća) hrvatskih pravoslavca da oforme udrugu (umjesto crkve) i pokažu popis imena najmanje pet stotina članova, koje bi se vjerojatno kušalo, ucjenjivalo, izvrgavalo opasnostima ..., jer Srbi bi kao i Turci i silom širili „vjeru“.

Hrvatskoj pravoslavnoj crkva direktno se sugerira ..., da mora ispunjavati posebno postavljene uvjete ..., udruga s kušnjom od pet godina, što je protiv logike zdravog razuma, radi ispiranja mozgova, računaju na budućnost koja bi im možda išla u prilog, da se može dogoditi da po željama pravoslavci Hrvati i HPC-a dožive ponovo 1945. godinu.

Za sve pravoslavne crkve: Bugarsku, Crnogorsku, Makedonsku, Ukrajinsku i dr. ne postoji uvjet kakav se postavlja HPC – i ..., sve te crkve su uzdržavane od poreza koji Hrvati uplaćuju u hrvatski proračun, sve osim HPC- e. Poučeni iz daljnje i bliže povijesti ..., o stradanju kršćanstva od Rimljana, Turaka ..., i stradanja HPC-e od strane Srba moraju nam ubuduće služiti kao opomene, jer okupatori su uvijek kao zlo na Zemlji.

Dakle, Herod i guverner Hrvatske i dalje inzistiraju da po zakonima Heroda i po zakonima hrvatskih farizeja se prikupe popisi vjernika Hrvatske pravoslavne crkve s kućnim brojevima - prebivališta i svim podacima iz biografije ..., što bi im bilo od iznimno velike važnosti za analiziranje, a prema potrebi, ako se ponovi 1945. godina, da obračunaju kao što su to učinili više puta u zadnjih sto godina. Dakle, čekaju priliku ponovo kako zarobiti Hrvate kao i 1945. godine u Bleiburgu ..., masakriranja po križnom putu, zatvaranja, raseljavanja itd. do 1991. godine.

Krikom do neba i predstavnici HPC jednako su završili tragično, a pronađeni prema popisima i kućnim adresama u domovini Hrvatskoj, popisima koji su omogućili krvnicima okupatorima da ih se sve pobije po kratkim postupcima ... Dakle, Hrvati pravoslavci do danas su pod silnim pritiscima u svojoj Hrvatskoj, osjećaju nepravdu i patnje, isti opet naređuju da ihse posebno evidentira, što reći nakon iskustva iz prošlosti i Hrvata pravoslavca.

Varaju zakonodavci sami sebe, jer neće više prevariti Hrvate ..., eho krika hrvatskih pravoslavaca odzvanja i čuje se kao opomena Hrvatima. Dok Hrvati pravoslavci ispovijedaju svoju vjeru zlo im više nikada ne smije rušiti bogomolje, po zaštitniku sv. Iliji.

Hrvatskim pravoslavcima se prijeti kao što su Rimljani prijetili kršćanima, vjerovati u Stvoritelja Boga, ali nisu uspjeli u svojoj egoistično- svjetovnoj nakani, kao ni SPC-a ... Farazejima u Hrvatskoj mora biti jasno da im je s njihovim propalim željama odzvonilo ..., a da je tu HPC -a na hrvatskim prostorima.

Dakle, HPC-a se obnovila jer se po djelovanju Hrvata i milosti Božjoj ispunio dovoljan razlog, a hrvatski narod bit će garancija i zaštita od pritisaka nesvjesnih, egoistički – strastvenih - prokletih okupatora.


Zadar - Zagreb, siječanj 2018. godine


1. Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život
2. Stranka hrvatskog zajedništva
3. Pokret aktivnih veterana branitelja Republike Hrvatske
Objavio/la u Nema komentara:

petak, 5. siječnja 2018.

VODEĆI STRUČNJAK ZA POMORSKO PRAVO ZA JUTARNJI O GRANIČNOM SPORU 'Hrvatska smjesta treba prijaviti Sloveniju Sudu za pravo mora u Hamburgu'

PROF. DR. SC. IVAN MILOŠ

VODEĆI STRUČNJAK ZA POMORSKO PRAVO ZA JUTARNJI O GRANIČNOM SPORU 'Hrvatska smjesta treba prijaviti Sloveniju Sudu za pravo mora u Hamburgu'

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/vodeci-strucnjak-za-pomorsko-pravo-za-jutarnji-o-granicnom-sporu-hrvatska-smjesta-treba-prijaviti-sloveniju-sudu-za-pravo-mora-u-hamburgu/6900504/




Hrvatska bi trebala što prije prijaviti Vijeću sigurnosti UN-a i Sudu za pravo mora u Hamburgu Republiku Sloveniju u odnosu na aktualne događaje u Piranskom zaljevu, tvrdi doktor znanosti Ivan Miloš, koji se već desetljećima bavi praktičnim pomorskim pravom. Za Jutarnji je list komentirao jednostranu provedbu za Hrvatsku pravno ništetne arbitražne odluke od strane Slovenije i opcije koje ima Hrvatska.

Kako komentirate aktualnu situaciju?

Kao konfuzni odnos dviju susjednih zemalja koje si nisu dopustile mogućnost i obvezu da se precizno informiraju o predmetu i implikacijama koje on generira.

Koje bi bilo rješenje?

Rješenje je poznato i gotovo zadano. Još u vrijeme bivše SFRJ republičke granice, na kopnu, bile su vrlo precizno određene i prihvaćene. Tada nisu bile utvrđene granice na moru jer je bivša Jugoslavija tretirala more kao jedinstveno dobro u općoj upotrebi nad kojim se ne mogu stjecati prava vlasništva niti bilo koja druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, a koje je dostupno bilo svim republikama pod jednakim uvjetima za održivo korištenje.

U razgraničenju na moru, sa susjednim državama, strogo je poštovano i primjenjivano međunarodno javno pravo, odnosno važeće međunarodne konvencije, a kojima je strogo propisano da se razgraničenja na moru utvrđuju principom crte sredine koja je jednako udaljena od svih tangentnih točaka obalnog kopna. To, praktično, znači da su sve granice, na kopnu i moru, između Republika Slovenije i Hrvatske određene i potvrđene još 25. lipnja 1991. g., kada su Hrvatska i Slovenija ostvarile svoju državnopravnu samostalnost, što znači da su granice između Hrvatske i Slovenije usvojene i da se primjenjuju.

Međutim, međunarodna zajednica omogućava susjednim državama da bilateralno i uz strogo poštovanje temeljnih odredbi međunarodnog javnog prava, odnosno međunarodnih konvencija, izmijene svoje granice, na kopnu i moru, i da te promjene ratificiraju u svojim parlamentima. Zašto je potrebno poštovati međunarodno javno pravo? Zato što se tu prvenstveno radi o općem i javnom interesu, a samim tim općem i javnom dobru pa svake improvizacije i samovolje pojedinih država generiraju nesagledive negativne posljedice za te zemlje i svjetsku zajednicu.

Kada pojedine države ne mogu usuglasiti izmjene postojeće granične crte, onda je najprihvatljivije koristiti odluke Međunarodnog suda u Haagu ili Suda za pravo mora u Hamburgu, ali se može koristiti i Arbitraža. Dakle, ne možemo reći da nema granice, ona postoji, međunarodno je priznata i mi je možemo promijeniti, ako smo s tim bilateralno suglasni.

Ali nismo?

Nismo još, ali to ne znači da nećemo biti kada se konačno svi korektno informiramo o svim implikacijama koje generira ovo stanje. Opće je poznato da je Slovenija zatražila od Hrvatske suglasnost za izmjenu granične crte u Piranskom zaljevu (Savudrijskoj vali) na način da sebi prisvoji najveći dio morske površine, što Hrvatska nije bilateralno prihvatila nego predložila korištenje odluka Međunarodnog suda u Haagu, a što nije prihvatila Slovenija nego je otvoreno ucijenila Hrvatsku da mora prihvatiti nekakvu Arbitražu o granici.

Ucjenu je materijalizirala kroz blokadu čak 14 pregovaračkih poglavlja za ulazak Hrvatske u punopravno članstvo EU, što je primoralo Hrvatsku da, protiv svoje volje, uđe u taj arbitražni cirkus. Zašto Hrvatska nije svojevoljno prihvatila Arbitražu? Prvo bi bilo jako važno sve nas informirati da Arbitraža ne predstavlja nikakvo pravosudno tijelo ili institut pravosuđa nego se radi o nekakvoj privatnoj namjenskoj komisiji koju formiraju države u sporu, koja svoje odluke ne temelji na pozitivnim zakonima i propisima nego na principima pravednosti, što praktično znači: uzmi onome koji ima više i daj onome koji ima manje, uz vrlo visoki stupanj mogućeg mita i korupcije po različitim osnovama i oblicima.

To je bilo razlogom da je međunarodno javno pravo strogo propisalo da Arbitraža mora raditi u strogoj tajnosti, bez bilo kakvog mita i korupcije, te da ne smije iznositi u javnost bilo kakve informacije o svome radu i odlukama prije njihova službenog donošenja i konačne objave. Budući da je Slovenija inflagranti otvoreno povrijedila međunarodno javno pravo na više načina, a najčešće hvalisanjem u sredstvima javnog priopćavanja da je Arbitraža donijela svoje odluke u korist Slovenije i da je Hrvatska izgubila najveći dio Piranskog zaljeva, da je došlo do korupcije u Arbitraži, Hrvatska je bila primorana prema Zakonu napustiti Arbitražu i zatražiti odgovarajuću odluku Sabora, koji je jednoglasno odbacio Arbitražu.

Slovenija je javno priznala teške povrede međunarodnog javnog prava kroz faktičnu smjenu svojih predstavnika u toj nepobitno kontaminiranoj Arbitraži, koja je nastavila svoj rad bez Hrvatske i jednostrano donijela pravno ništetnu odluku koju sada nasilno pokušava provesti Slovenija uz javnu prijetnju Hrvatskoj da joj neće dopustiti ulazak u: OECD, Schengen i eurozonu, ako odmah ne prihvati ovu ništetnu Odluku Arbitraže. Sloveniju također moramo informirati da međunarodno pravo propisuje ništetnim sve odluke, pa čak i pravosudnih tijela, ako su donesene pod prisilom, prijetnjom i ucjenama, a Vijeće sigurnosti UN-a sa svojim sudovima u Haagu i Hamburgu, sukladno odredbama Konvencije o pravu mora i Konvencije o neškodljivim prolazima, čiji su potpisnici i Slovenija i Hrvatska, jedino su predmetno nadležni, dok EU nema nikakvih nadležnosti po ovome pitanju, ali može i treba davati savjete dobre volje svojim članicama.

Kako komentirate činjenicu da je Slovenija počela jednostrano provoditi arbitražnu odluku?

Slovenija je navodno počela provoditi arbitražnu odluku kao čin koji obvezuje Hrvatsku da mora odmah prijaviti Sloveniju Sudu za pravo mora u Hamburgu. U toj prijavi Hrvatska mora posebno pokazati da je pod ucjenom i prisilom morala ući u tu kontaminiranu Arbitražu.

Što Hrvatska još može učiniti, osim prijave?

Hrvatska je na Skupštini UN-a javno izvijestila cijeli svijet da je Arbitraža kontaminirana i da je njezina odluka ništetna, prema međunarodnom javnom pravu, ali svejedno mora napisati i podnijeti prijavu Vijeću sigurnosti UN-a i Sudu u Hamburgu te mora izvijestiti Vijeće sigurnosti da će nastaviti čuvati svoje državne granice po važećim međunarodnim i hrvatskim pozitivnim propisima, uključujući i predmetnu granicu.

Koji je pozitivan, a koji negativan ishod nastale situacije?

Pozitivno je to što se došlo do spoznaje da se ta granica očito mora riješiti putem Međunarodnog suda i međunarodnog javnog prava, čime neće biti pobijeđenog i pobjednika nego će dvije susjedne zemlje nastaviti dobru suradnju bez pretenzija na tuđi teritorij, što im je bio veliki teret dugo godina. Negativan element predstavlja blamaža i jako ružna slika naših država koje nisu bile u stanju uljudno i na civiliziran način riješiti ovo važno pitanje od zajedničkog interesa kroz bilateralni dogovor.
Objavio/la u Nema komentara:

utorak, 2. siječnja 2018.

KORIDOR ZA KORIDOR

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST




Dosadašnje vladajuće „elite“ nedovoljno su se borile protiv raznih grabežljivaca iz susjednih zemalja. Privlači ih naročito hrvatsko more, a znajući to Hrvati su ipak dozvolili nekoj Olgi Kresović-Rogulja u Račanovoj vladi da potpiše u ime hrvatske vlade sporazum, 2001. godine prema kojem bi 80% Piranskog zaljeva pripalo Sloveniji, ali do ratifikacije tog sporazuma nije došlo u Hrvatskom saboru, a u rujnu i listopadu 2009., tadašnja hrvatska premijerka Jadranka Kosor je pregovarala i dogovorila se s Pahorom oko arbitraže. 

Današnju hrvatsku Vladu trebaju svi podržati da ne ustukne pod pritiscima oko graničnog dogovora sa Slovenijom na temelju mišljenja iz korumpirane arbitraže. Nitko nema pravo ustupati teritorij države, bilo da se radi o Savudrijskoj vali ili drugom hrvatskom teritoriju. Sramotno je zagovaranje nekih iz hrvatske oporbe da se granični dogovor sa Slovencima riješi na temelju kompromitirane arbitražne odluke. Hrvatska treba ustrajati da se crta razgraničenja na moru između Hrvatske i Slovenije uzima kao polazna točka od sredine ušća prirodnog korita rijeke Dragonje, a ne kao polazišna točka koju su Slovenci umjetno premjestili na Kanal sv. Odorika. 

Predlažemo Vladi RH da u pregovorima sa slovenskom vladom, koja traži koridor za slovenski izlazak na međunarodno more preko hrvatskog teritorija da Hrvatska također u pregovorima zatraži hrvatski koridor za uspostavljanja kopnene granice s Austrijom. Ovdje je riječ o trgovanju koridor za koridor, a ne da se vara i otima, kao što to čini Slovenija. Nikako ustupati im čitavu Savudrijsku valu, već samo dogovorne prijedloge koridor za koridor. Broj četvornih kilometara koridora, koji traže Slovenci do otvorenog mora treba odgovarati hrvatskom prijedlogu koridora o jednakom broju četvornih kilometara da je Hrvatska izravni susjed s Austrijom.

Hrvatska ne treba žuriti i moliti Slovence za pregovore jer Sloveniji treba izlaz na otvoreno more preko hrvatskog teritorija zbog poslovnosti luke Kopar, a zbog čega i prisvaja Savudrijsku valu. Hrvatska ima komercijalno skupo more kao adut u odnosu na slovenske kontinentalne planine i doline.

Najkraća udaljenost od austrijske granice (preko Slovenije) do hrvatske granice ima 30 do 35 km. Predlažemo dva pravca koridora, jedan ili drugi. Prvi pravac koridora može ići od hrvatske općine Štrigova u Međimurskoj županiji do austrijskog naselja Sicheldorf (31 km)., a drugi pravac koridora(desna obala rijeke Mure) od općine Sveti Martin na Muri u Međimurskoj županiji do austrijskog naselja Sicheldorf (34,9 km). Sveti Martin na Muri smješten je na desnoj obali rijeke Mure. Navedeni koridor predlažemo da Hrvatska uspostavi kopnenu granicu u susjedstvu s Austrijom jer bi se tako rasteretili slovenske carinske službe i policije, koje ucjenjujući usporavaju protok ljudi i roba prema Jadranskom moru južno od Pirana, a i zbog toga što Hrvatska i Austrija pripadaju povijesnom europskom kulturnom krugu i zajedno su bile u sastavu Habsburške Monarhije.


Poslano:

 1. Vladi RH


 Zagreb -Zadar, 2. siječnja 2018. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Objavio/la u Nema komentara:

ponedjeljak, 1. siječnja 2018.

SLOVENSKA PRIVREDA BEZ POSLOVANJA LUKE KOPAR I PRILAZA NA OTVORENO MORE JE KAO RIBA BEZ VODE





„Određeno izabrani sud“ za rješavanje graničnog spora između Republike Slovenije i Republike Hrvatske, izabran radi nepristranosti suđenja, kako se pretpostavljalo, a sve da bi se argumentima objektivno razgraničile dvije države.
Što kada se sud prikloni, korumpirano ili iz nekog drugog razloga, pristrano pa sudi u korist jedne strane.
Konkretno Arbitražni sud za granični spor između Slovenije i Hrvatske u samom početku suđenja kompromitirao se, na planetarnom nivou u ovim turbulentnim vremenima, radi slovenskih želja. Slovenci su pokazali kako se služe svim sredstvima do koristi – cilja. Tendenciozno, nemoralno iskompromitirali su Sud što je predumišljaj i dodatno kažnjivo, jer se korumpiralo „časni sud“ .
Dalje, isti sud i nakon izlaska Hrvatske kao stranke u postupku nastavlja suđenje kao „ meritoran“ i donosi neobjektivnu presudu u korist Slovenije razgraničenja na moru u Saudrijskoj vali. Dakle maskirali su se bleferi, po osobnim željama - isključivo radi koristi, pa pomoću sile kao pravde, ucjenama, prevarama ..., sve ih to prozirno prokazuje kao lukavo – slijepe.
Utoliko mogu poslužiti kao inspiracija piscima kriminalističkih romana, što bi dalje poslužilo za snimanje filmova, a sve da bi se ismijali režiseri iz Slovenije i suda, kako se ne bi dalje trovalo afirmativnu istinu, logiku zdravog razuma ..., jer sud i nakon što je skupa s slovenskom stranom kompromitiran, što je razlog da hrvatska strana izlazi iz procesa ..., presuđuje u korist strane koja ulazi u spor strasnim željama ...
Hrvatska očigledno ne treba od jedne prostorno – male države Slovenije ni mora niti kopna, ali Sloveniji treba izlaz na otvoreno more, koji nema bez prisvajanja Saudrijske vale.
Nekoliko godina prije pojavljivanja Ivice Račana, Kresović i Jadranke Kosor oko „posredovanja“ razumni Slovenci predlagali su da se zamijene (,,izkompenziraju) teritoriji, Hrvatskoj kao zemlji bivšeg Austrougarskog Carstva treba suverenitet nad odgovarajućim prostorom koji bi povezao Austriju i Hrvatsku ..., i tako bi se rasteretilo slovenske carinske službe i policiju, koje ucjenjujući usporavaju protok ljudi i roba prema Jadranskom moru južno od Pirana.
Prijedlog u ovom momentu određuje tržišna cijena metra kako na moru tako i na kopnu ..., zato Slovenci svojom drskošću dovode u pitanje poslovnost luke Kopar, koja je po gospodarskoj poslovnosti jača od skoro ostalog ukupnog privređivanja Slovenije. Rješenje je na bazi trgovanja, a ne prevara i otimanja uz posredovanja nekih raskrinkanih „hrvatskih građana“ pionira.
Uz napomenu da Hrvatska ima komercijalno skupo more kao adut u odnosu na slovenske kontinentalne planine i doline.
Zadar – Zagreb, prosinac 2017. godine

dr sc. Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta ŽIVOT
predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj 
Objavio/la u Nema komentara:
Pretplati se na: Postovi (Atom)