STRANKA HRVATSKOG
ZAJEDNIŠTVA
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
KRALJEVINA SHS RAPALSKIM UGOVOROM OSIGURALA GRANICE ITALIJI KAKVE
NISU POSTOJALE NI ZA VRIJEME RIMSKIH CAREVA
Evo
dragi Hrvati tko se kockao s hrvatskim teritorijem kao što je bio Rapallski ugovor iz godine 1920. godine gdje je
bio otrgnut dio teritorja od matice zemlje Hrvatske i priključen Italiji.
Rapalski Ugovor su potpisali u ime Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca: Milenko R. Vesnić, predsjednik ministarskog savjeta, dr. Ante Trumbić, ministar inozemnih poslova i Kosta Stojanović, ministra financija, a u ime
Kraljevine Italije: Giovanni Giolitti, predsjednik
ministarskog savjeta i ministar unutrašnjih poslova, Carlo
Sforza, ministar inozemnih poslova i prof. Ivanoe Benomi,
ministar vojnog.
Carlo Sforza u talijanskom parlamentu u vezi rapalskog ugovora je
naveo:
„ Mi smo osigurali granice julijskih Alpa na liniji kakva nije postojala ni za
vrijeme rimskih careva i zajamčili Trstu široko i puno disanje koje će mu
omogućiti da izvrši na istoku onu misiju na koju računa Italija. Istru smo
upotpunili ne samo sa Lošinjem, nego i sa Cresom, te još više utvrdili puljsko
uporište. Zadar se sjedinio sa Italijom, a italijanske manjine u Dalmaciji
dobile su takve privilegije kakvih nije do sada priznala ni jedna europska
pogodba za koju narodnu manjinu. Rijeci smo osigurali nezavisnost koja će zajamčiti
napredovanje italijanstva i osigurati joj vezu sa Italijom preko širokoga
pojasa na kopnu. Udarili smo čvrste temelje za snažan razvitak gospodarskih i
kulturnih odnosa. Sve to čini sretan svršetak dvogodišnjih teških diplomatskih
bojeva kroz koje smo vrijeme više puta mislili da ćemo se morati zadovoljiti s
mnogo manjim uspjesima.
Buduć da se onaj koji je imao biti strašan protivnik promijenio u prijatnoga
političkog i gospodarskoga suradnika, Italija će bdjeti nad korišću svojom i
susjedne države i nastojati da ne nastanu opet nenaravni dinastični
konglomerati koji su ostavili neugodne uspomene u Rimu kao i u Beogradu.“*
* Rapallski ugovor, F. Potočnjak, Zagreb, 1921.,str.59.
RAPALLSKI UGOVOR
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija, u želji da ostvare režim
međusobnog iskrenog prijateljstva i srdačnih odnosa za zajedničko dobro obaju
naroda;
Kraljevina Italija priznavajući u obrazovanju susjedne države postignuće
jednoga od najuzvišenijih ciljeva rata koji je ona vodila;
Njegovo Veličanstvo kralj Srba, Hrvata i Slovenaca imenovao je svojim
punomoćnicima:
gospodina Milenka R. Vesnića, predsjednika ministarskog savjeta;
dra. Antu Trumbića, ministra inostranih poslova;
gospodina Kostu Stojanovića, ministra financija;
a
Njegovo veličanstvo kralj Italije imenovao je svojim punomoćnicima:
kavaljera Giovanni-a Giolitti-a, predsjednika ministarskog
savjeta i ministra unutrašnjih poslova;
conta Carla Sforzu, ministra inostranih poslova;
prof. Ivanoe Benomi-a, ministra vojnog;
koji, pošto su među sobom izmijenili svoje punomoći, koje su priznate za
punovažne, ugovorili su slijedeće:
Član I.
Između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije
utvrđena je slijedeća granica:
od vrha Peč (kota 1511), koji je zajednički trima granicama Italije, Austrije i
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, do vrha Jalovec (kota 2643): linija koja
se ima odrediti na terenu s općim pravcem sjever – jug i koja vodi preko kote
2272 (Ponca);
od vrha Jalovec (kota 2643): linija koja ide vododijelnicom između sliva Soče i
sliva Save Gorenjske do vrha Triglava (Tricorno) (kota 2863);
zatim vododijelnicom između sliva Soče i sliva Bohinjke do sjeveroistočnih
strana vrha Možice (kota 1602) preko kota 2348 (Lepatica), 2003 (Lanževica),
2086 (Kuk);
od sjeveroistočnih strana vrha Možic do istočnih strana vrha Porezen (kota
1631): linija koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem sjever – jug;
od istočnih strana vrha Porezen (kota 1631) do zapadnih strana vrha Blegoš
(kota 1562):linija koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem zapad –
istok, ostavljajući mjesto Davču Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a mjesto
D. Novake Italiji;
od zapadnih strana vrha Blegoš (kota 1562) do istočnih strana vrha Bevk (kota
1050): linija koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem sjeveroistok –
jugozapad, ostavljajući mjesta Leskovicu, Kopanicu i Sovoden Kraljevini Srba,
Hrvata i Slovenaca, a oba prijevoja Podlanišča Italiji;
od istočnih strana vrha Bevk (kota 1050) do odmah zapadno od mjesta Hotedršice:
linija koja se ima odrediti na terenu i koja ostavlja mjesta Javorjev Dol,
Žiri, Opale, Hlevišče, Rovte, Hotedršicu, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,
a vrh Praprotno (kota 1006) i mjesto Bresnik, Vrsnik, Zavratec, Medvedje Brdo
Italiji;
odatle do mjesta Zelše: linija koja u početku ide zapadno od rova pored kolnog
puta Hotedršica – Planina, ostavljajući mjesta Planinu, Unec, Zelše i Rakek
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca;
od mjesta Zelše do Čabarske: linija koja se ima odrediti na terenu s općim
pravcem sjeverozapad – jugoistok, a koja vodi prvo istočnim padinama brda
Javornik (kota 1268), ostavljajući mjesta Dolenju Vas, Dolenje Jezero i Otok
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a vrhove kota 875, 985, 963 Italiji; zatim
istočnim padinama Bičke Gore (kota 1236) i Pleče Gore (kota 1067), ostavljajući
Italiji mjesto Leskovu Dolinu i dvojne raskrsnice kote 912, zapadno od Shodnika
i kote 1146, istočno od Cifre (kota 1399), i dolazi do Čabranske, koja ostaje
na talijanskom teritoriju, zajedno s kolnim putem koji vodi istočnim padinama
Snježnika, od Leskove Doline do Čabranske;
od Čabranske do Griža (kota 502): linija koja se ima odrediti na terenu s općim
pravcem sjeveroistok – jugozapad, koja prolazi istočno od vrha Trstenik (kota
1243), dodiruje kotu 817 jugoistočno od Suhova, prolazi južno od Židovja (kota
660), zatim istočno od Griža (kota 502), ostavljajući mjesta Klanu i Brezu
Italiji, a mjesto Studenu Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca;
od Griža (kota 502) do granice Države Rijeke: linija koja se ima odrediti na
terenu i koja ima opći pravac sjever – jug do kolnog puta Rupa – Kastav, od
prilike na pola puta između Jušića i Spinčića, zatim siječe ovaj put i,
obuhvatajući sa zapada mjesta Mizere i Trinajstiće, koja ostaju Kraljevini
Srba, Hrvata i Slovenaca, izbija na kolni put Matulje – Kastav iznad dvojne
raskrsnice istočno od Matulja;
izbija zatim na put Rijeka – Kastav na sjevernu granicu Slobodne Države Rijeka,
i to točno na sjevernom rubu mjesta Rubeši (dvojna raskrsnica seoskog puta kod Tomatića,
od prilike 500 metara južno od trojne raskrsnice koja se nalazi zapadno od
Kastva).
Ali, dok ne budu izrađeni redovni sastavci putova na talijanskom teritoriju,
upotreba spomenutih putova i trojne raskrsnice zapadno od Kastva bit će potpuno
slobodna kako za Kraljevinu Italiju tako i za Državu Rijeku.
Član. II.
Zadar (Zara) i niže opisani teritorij priznaju se za sastavni dio Kraljevine
Italije.
Teritorij Zadra pod talijanskim suverenitetom obuhvata: grad i poreznu općinu
Zadar i porezne općine (odlomke) Arbanasi (Borgo Erizzo), Crno (Cerno),
Bokanjac (Boccagnazzo) i dio porezne općine (odlomaka) Diklo utvrđen linijom
koja, polazeći od mora oko 700 metara jugoistočno od sela Diklo, ide u pravoj
liniji prema sjeveroistoku do kote 66 (Griž).
Zasebna konvencija utvrdit će sve što se odnosi na izvršenje ovoga člana u
pogledu općine zadarske i njenih odnosa s kotarom i s pokrajinom Dalmacijom i
uredit će uzajamne odnose između teritorija dodijeljenog Kraljevini Italiji i
ostatka teritorija koji je do sada bio sastavni dio iste općine, kotara i
pokrajine a koji će pripasti Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,
podrazumijevajući tu i pravičnu podjelu pokrajinskih i općinskih dobara i
odnosnih arhiva.
Član III.
Priznaje se isto tako za sastavni dio Kraljevine Italije otoci Cres (Chreso) i
Lošinj (Lussin) s omanjim otocima i školjima koji se nalaze u odnosnim sudskim
kotarima, kao i omanji otoci i školji koji se nalaze u administrativnim
granicama pokrajine Istre, u koliko je gornjim članovima dodijeljena Italiji, i
otoci Lastovo (Lagosta) i Palagruža (Palagosa) s obližnjim otočićima.
Svi ostali otoci, koji su pripadala bivšoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, priznaju
se za sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Član IV.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija priznaju potpunu
slobodu i nezavisnost Države Rijeka (Fiume) i obvezuju se da će ih vječno
poštovati.
Državu Rijeku sačinjavaju:
a) corpus separatum, kao što je sada ograničen granicama grada i kotara Rijeke
(Fiume);
b) Jedan pojas teritorija prije istarskog, ograničen kako slijedi:
na sjeveru: linijom koja se ima odrediti na terenu i koja, polazeći neposredno
južno od mjesta Kastav, izbija na put Sv. Matija – Rijeka na granici corpus
separatum-a, ostavljajući mjesta Srdoči i Hosti Kraljevini Srba, Hrvata i
Slovenaca, a ostavljajući Državi Rijeci cio kolni put, koji, sjeverno od
željeznice, preko Matulja i dvojne raskrsnice kote 377 zapadno od
Kastva, vodi k Rupi;
na zapadu: linijom koja od Matulja silazi na more kod Preluke, ostavljajući
željezničku stanicu i mjesto Matulje u talijanskom teritoriju.
Član V.
Granična linija teritorija, o kojima je riječ u prethodnim članovima, bit će
povučena na terenu od komisija za razgraničenje sastavljenih polovinom od
delegata Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a polovinom od delegata
Kraljevine Italije. U slučaju neslaganja bit će umoljen predsjednik Švicarske
konfederacije za arbitražu, koja će biti izvršna.
Radi jasnoće i veće točnosti ovom ugovoru je priložena jedna karta u razmjeru 1
: 200.000, na koju su naznačene granične linije o kojima je riječ u članovima
I. i IV.
Član VI.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija sazvat će u toku dva
mjeseca od dana stupanja na snagu ovog ugovora konferenciju sastavljenu od
kompetentnih stručnjaka obiju zemalja. Ta konferencija imat će da u najkraćem
roku podnese objema vladam određene prijedloge o svim mjerama podobnim da
uspostave najsrdačnije privredne i financijske odnose između obje zemlje.
Član VII.
Vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izjavljuje, da priznaje
u korist talijanskih državljana (i talijanskih interesa) u Dalmaciji slijedeće:
1. – Koncesije ekonomske prirode, učinjene od vlade i javnih ustanova država
koje je naslijedila Kraljevina Srb, Hrvata i Slovenaca, talijanskim društvima
ili državljanima, ili koje su ovi uživali na osnovu zakonito stečenih prava do
na dan 12. novembra 1920., bit će u potpunosti poštovane, i vlada Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca obvezuje se, da će se pridržavati svih obveza, koje su
pređašnje vlade uzele na sebe.
2. – Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pristaje da Talijani, koji su do na
dan 3.novembra 1918. bili pripadnici teritorija bivše Austro-Ugarske Monarhije,
koji je na osnovu ugovora o miru s Austrijom i s Ugarskom, kao i na osnovu
ovoga ugovora, priznat za sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,
imaju pravo opcije za talijansko državljanstvo u toku godine dana od dana
stupanja na snagu ovoga ugovora, i oslobađa ih se obveze da svoj domicil
prenesu izvan teritorija naprijed navedene Kraljevine. Oni će zadržati slobodnu
upotrebu
svoga jezika i slobodno vršenje svojih vjerskih obreda sa svim pravima koja
proizlaze iz ovih sloboda.
3. – Doktorati i drugi univerzitetski stepeni, koje su državljani Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca već postigli na univerzitetima ili na drugim zavodima
za višu nastavu u Kraljevinu Italiji, bit će priznati od strane vlade Srba,
Hrvata i Slovenaca kao punovažni na njenom teritoriju i dat će im profesionalna
prava jednaka onima, koja potječu od doktorata i stepena stečenih na
univerzitetima i na drugim zavodima za višu nastavu u kraljevini Srba, Hrvata i
Slovenaca.
Pitanje o važenju viših školskih studija, koje talijanski državljani budu
svršili u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a državljani Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca u Italiji, bit će predmet naknadnih sporazuma.
Član VIII.
U interesu dobrih intelektualnih i moralnih odnosa između oba naroda, dvije
vlade će zaključiti što prije konvenciju, koja će imati za cilj pojačanje
prisnog obostranog razvitka kulturnih veza između dvije zemlje.
Član IX.
Ovaj ugovor sastavljen je u dva primjerka, jedan na srpsko-hrvatskom, drugi na
talijanskom jeziku.
U slučaju razmimoilaženja bit će mjerodavan talijanski tekst kao jezik poznat
svim punomoćnicima.
U potvrdu čega gore naznačeni punomoćnici potpisali su ovaj ugovor.
Sačinjeno u Rapallu, 12. novembra 1920.
Mil. R. Vesnić
Dr. Ante Trumbić
Kosta Stojanović
Giovanni Giolitti
C. Sforza
Ivaneo Bonomi*
* Stručni članak (uz 90. obljetnicu): Zadar i Rapallski ugovor, M.Diklić, Zavod
za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 2010.
Zadar, 18. svibnja 2018. godine
STRANKA HRVATSKOG
ZAJEDNIŠTVA
