ponedjeljak, 25. lipnja 2018.

Sretan Dan državnosti!


Sretan Dan državnosti!




Današnji dan nosi posebnu važnost za Republiku Hrvatsku jer se 25. lipnja 1991. godine dogodila povijesna odluka Hrvatskog sabora – donesena je Ustavna odluka o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Tim je činom ispunjen san i težnja mnogih naraštaja hrvatskoga naroda za neovisnom, suverenom, slobodnom i samostalnom državom.

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

četvrtak, 21. lipnja 2018.

Žrtvovanje – uzor sudbina – širom otvora nebesa

Žrtvovanje – uzor sudbina – širom otvora nebesa

http://www.makarska-post.com/index.php/zrtvovanje-uzor-sudbina-sirom-otvora-nebesa/


Čovjeku na Zemlji patnje su zalog da mu se otvore nebesa, baš kao i Ambrozu i ostalima iz bugojanske grupe, koji su se žrtvovali radi budućnosti hrvatske djece, a što je inspiracija na putu beskonačna života.

Poznato je da zlu duhu, kao slabosti na Zemlji, posebno smetaju jaki i odvažni dok angažiranjem zastupaju život. Eto zašto takve napada sotona, napada s razlogom i uvijek kada se zastupa život, naročito zlo napada žene i djecu – budućnost hrvatsku. Posebno su zlu izložene žene i djeca, onih koji su se žrtvovali u obrani hrvatskih majki i djece, isto kao Hrvati iz bugojanske grupe koje je predvodio Ambroz boreći se radi uvjeta dostojnih životu, čovjeku, Hrvatu u Hrvatskoj. Dakle, predodređeni kao i njihova djeca kao izrazite žrtve za život Hrvata, ali adekvatno su i u milosti Stvoritelja. Njihova imena i prezimena potvrđuju ovo, zato se toliko i spominju. Dakle, čovjek je u kušnji dok se ne ispune razlozi, blago čovjeku koji odolijeva, što život znači, što život jest, koji stalno teće. Život Hrvata odraz je po uvjetima – stvorenih razloga u Hrvatskoj, znači stalno treba raditi dobro, a život se živi koliko i zastupa. Očigledno, trebamo više zastupati život zbog propusta naših predaka, shvatimo, zbog čega nam adekvatno trnu zubi. Ambroz je bio svjestan da treba u srazu s neredom žrtvovati više, s neredom koji i danas izaziva Hrvate. Kako je nered opomena za jedan narod, tako pojedinci istog naroda posluže kao uzori. Danas u Hrvatskoj opet se dovoljno ne zaštićuju djeca (droga, alkohol, perverzije. . . ) od oružja sotone, što je opomena i suprotnost životu. Probudimo se, štitimo djecu i majke kao temelj budućnosti, što bi Hrvatima trebao biti barometar života i smisao.

Strah je zaslužena mana svakog pojedinca strašljivca koji je takav zato jer je kriv zbog svoje neurednosti. U svojoj agoniji strahom paralizirani ne znaju da se strahom uredne ljude, tj. život ne može zaustaviti, jer uvijek je riječ o ljudima uzorima životu.

Doista, djela pokazuju tko je po Bogu sudbinom odabran i ulogom zadužen. Odabrani su zato u centru zbivanja da svom narodu pokažu put i način kao Božji mediji, koje neredom iscrpljeni vampiri ne mogu omesti, jer zanovijetala, vampiri nisu spomena vrijedni, uvijek samo spletkare. Prokleti su jer ne zastupaju život, po svojoj anarhičnoj volji prokockali su sami sebe, stoga su opomena. Posebnim hrvatskim emigrantima i u Australiji život je ukazivao da je u Hrvatskoj po okupatorima puno grobova, i terora nad Hrvatima. To je predodredilo i potaklo pojedince kao posebne žrtve, zbog života, potičući tako da Hrvati žive jedan za drugog, a što je najbolji ulog za vlastitu dušu. Spremni samo za uredan hrvatski dom, znajući da je urednost sabiranje pozitivne snage, a što je pravedno koliko god kao narod bili snažni.

Velike želje se ostvaruju s razlogom. Opet Hrvatima nedostaje odlučnosti za život o kakvom je promišljao Ambroz sa svojom grupom, s kojom je došao među Hrvate da u borbi protiv okupatora pobjedi smrt. Očito, u Hrvatskoj se ne poštuju žrtve za nezavisnu i slobodnu Hrvatsku, ne poštuju se uzori čovjeku – života, zato je u Hrvatskoj od nataliteta veći mortalitet. Zašto su odgovorni osvješteniji Hrvati kao odraz dobra, za život dalje.
Gledano i ovozemaljski, ljudski, Ružici udovici i majki do sada je trebalo udovoljiti, njezinoj osobnoj želji, da vidi grob svoga supruga Ambroza Andrića, ali i grobove njegovih suboraca da vide njihove žene, djeca, očevi, majke, i prijatelji, grobove u kojima je doista poseban prah u kojem su obitavale gorde duše – životi.

Dakle, Hrvatima i dalje su potrebni uzori i poticaj za konstantno angažiranje, da se obrate i žive život kao uzoran narod na Zemlji.

Svaki pojedinac jedne zajednice neizmjerna je vrijednost, ali opće dobro neusporedivo je i više, jer je garancija generacijama i svim pojedincima, što razumiju samo oni koji afirmativnim djelima suportiraju hrvatsku zajednicu. Kanimo se onih koji samo pričaju a ne rade ništa dobro, npr. i danas u Hrvatskoj su opasne „elite,“ ratni profiteri koji su rušeći hrvatsku privredu nemoralno stekli za sebe materijalna imanja pomoću kojih su se nametnuli i kao vlast duhom elitnijim Hrvatima, koji su zbog svega odgovorni kao „veći“ po duhovnoj vertikali, jer dozvoljavaju da ih blefiranjem uljuljaju lukavi ratni profiteri i njihovi mentori iz inozemnog podzemlja.

Čovjeku, dostojanstvo i samopouzdanje su oruđa, zbog zemaljskih uvjeta kao osnove, jer se pretpostavlja da je čovjek taj u kojem se demonstrira poseban život na Zemlji. Dakle, čovjek treba ustrajati, u što ne spada bježanje od problema, već se treba uredno angažirati zbog uvjeta dostojnih čovjeku i životu.

Naravno, kada čovjek ne odoli iskušenjima, neuredno – egoistički posluži se općim dobrom potom postane hrđa i bolest zajednice, proturječi životu pa postane ništa, i tako (tko) dozvoli u vlastitoj zajednici narušavanje općeg dobra.

U Zadru, ožujak 2010. godine 

Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj ŽIVOT

utorak, 12. lipnja 2018.

SAMO LOPOVI ŽELE DA IM SE POVIJEST PONAVLJA


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST



Ovih dana gradonačelnik Zagreba otvorio je fontanu “ Tratinčicu za Tita” u koju je Grad Zagreb uložio750 tisuća kuna. Na fontani piše “ Tratinčica za Tita”,  a na stražnjoj strani piše “Ponosni smo da smo živjeli u doba tvoje”. Koga predstavljaju današnji nosioci vlasti u Zagrebu, dok su stanovnici Zagreba bez perspektive jer nema tvornica – proizvodnje, a što je odraz duha vladajuće garniture Zagreba. Zašto Bandić nije otvorio neku tvornicu u Zagrebu, a ne neku  fontanu s natpisom “ Tratinčicu za Tita”. Vidljivo je da time poziva na nered.
Potpomognuti novim liberalnim strujama, opet bi rušili samostalnu Hrvatsku, jer su potpuno izgubili (suvremeni janjičari) osjećaj za bitno. Dakle, proizlazi da su Titovi sljedbenici odraz neznanja, tj. mraka, kako o njima i njihova djela svjedoče - njihova Jugoslavija – velika Srbija, koja kako god je u krvi nastala tako se u krvi raspala, a poznato je da vampirima nikada dosta krvi.
Naročito kroz zadnje stoljeće pod parolom „ljevičarstva“, „ateizma“ i bezboštva u Hrvatsku su zla došla preko stranaca – uljeza onda i sada svih okupatora - eksploatatora koji su Hrvate porobljavali, a ne pomagali u životu.
Samo lopovi žele da im se povijest ponavlja, i to razdoblja koja njima odgovaraju, koja oni smišljeno propagiraju i veličaju, zato su zbog privida i zatvoreni u krugu u kojem i okončaju, dok čistim dušama život teče dalje u beskonačno, što se zarađuje - zaslužuje u skladu sa Stvoriteljem, koji je uzor za sve mogućnosti radi spoznaje i zadovoljstva. Dok gola egzistencija u skladu s moralnim vrijednostima utoliko se pretpostavlja, i ništa više, ne biti rob materije znači po spoznaji biti čovjek i to je već zaslužena milost Stvoritelja.
Do sada Zagreb kao glavni grad Hrvatske, kada uspoređujemo s glavnim gradovima vitalnih naroda na Zemlji, nije u funkciji koja mu je namijenjena ni uzor – što pokazuje zadovoljstvo i osmjeh na licu Hrvata. Posljedica je zabrinutost naroda zbog bitnog i budućnosti dok je posrćući, očigledno, u krivom pravcu usmjeravan.
Već duže vrijeme Zagreb je stvarana rupa, mjesto koje usisava iz svih krajeva Hrvatske preostale najvitalnije Hrvate, kojima se ništa ne nudi osim dekadentnog šarenila i ulice, što po prividu zavarava i ništi duše. Već uhodani dekadentni stil privlači u Zagreb zbog „kruha bez rada“, a uzori su im ostaci „elita“okupatora koji u Zagrebu žive od najamnina i smišljanja da tako u Zagrebu bude i dalje, po cijenu općeg dobra. Dakle, inspiriraju oni iz „vrha“ Zagreba mjesto da su opomena, nas opominje očigledno i dalje zbog općeg dobra.
Danas jedna četvrtina stanovništva Hrvatske je u Zagrebu, bez dovoljno tvornica uglavnom je na ulici, i živi od socijale – od kredita zaduženih u inozemstvu . . . bez perspektive, jer ih se u takvim sredinama ne potiče na rad i jer šarenilo ulice i tvorci nisu u stanju ništa poduzeti bez poticanja adekvatnim stilom – brižnih Hrvata. Dakle, u ovom slučaju sada su odgovorni oni koji znaju i vide.
Dakle, očito Zagreb kao uzrok demonstrira negativne posljedice za život, što je očigledno – počevši od nataliteta kao posljedice duhovnog stanja u Hrvatskoj. Zato je jasno zašto nisu dovoljni napisani zakoni, na toj lokaciji, po nekim tendenciozno - umišljenim kipovima bez ideja (zakonodavcima) čiji zakoni „reda“ ne pomažu da bi se živjelo dobro.
Zato svi građani Zagreba i Hrvatske trebaju shvatiti da je raditi jednako živjeti, a ne po Zagrebu kao rupi (kantama) tražiti otpatke. Glavni grad jedne države, po stvorenim uvjetima, treba funkcionirati kao uzorno uređeno mjesto toliko koliko je potrebno za uredan život. Vlada iz glavnog grada, po dužnostima, odgovorna je poticati na rad, tj. otvarati radna mjesta a ne oslanjati se na turizam što je kod kulturnih naroda samo sekundarna, usputna djelatnost. Gdje nema proizvodnje nema reda, nema progresa, a na kraju niti života.
Dakle, Hrvati iz svih gradova i sela trebaju shvatiti, i prije svega živjeti prema zakonima života a ne po zakonima privida, koji uglavnom služe onima koji ih izmišljaju. Upravo takvi zakoni su Zagreb stvorili rupom iz koje su Zagrepčane i ostale Hrvate doveli pred provaliju.
Zagreb - Zadar, 12. lipnja 2018. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

nedjelja, 10. lipnja 2018.

ŠTO PRIJE OBNOVITI CRKVU SV. PETRA U MORPOLAČI KOJA JE SPOMENIK KULTURE


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Podružnica Zadarske županije

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST




 


Crkvu sv. Petra u Morpolači u općini Stankovci treba što prije obnoviti i oko crkve ograditi staro groblje. Crkva sv. Petra u Morpolači je pod zaštitom spomenika kulture RH.  Ovako crkva i staro groblje koje nije ograđeno doima se zapušteno i devastirano.  Crkva sv. Petra je ranoromanička građevina iz XII. stoljeća. Crkva Sv. Petar pripada župi Čista Velika, Grad Vodice, a ista se nalazi na području Općine Stankovci. U crkvi Sv. Petra svake godine je proslava Sv. Petra 29. lipnja. Ta stoljetna tradicija zajedničkog slavlja Sv. Petra  susjednih župa sačuvana je i do danas.

Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Zadru  mora što prije iznaći sredstva da se obnovi crkva sv. Petra i ogradi oko nje staro groblje. Čudno je da Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Zadru ne povlači bespovratana sredstva iz EU fondova za obnovu crkve Sv. Petra i starog groblja oko crkve. U Hrvatskoj i dalje postoji problem sa stručnim kadrovima na lokalnoj razini koji nisu u stanju pripremiti kvalitetne projekte, a koje općine i gradovi mogu prijavljivati na EU fondove. Za neke općine i gradove kao da ne postoje EU fondovi, jer nisu povukli niti jednu jedinu lipu iz njih.

Poslao:
1.    Ministarstvu kulture RH

Zadar, 10. lipnja 2018. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Podružnica Zadarske županije