nedjelja, 29. rujna 2019.

KOMŠIĆ SE IZDVOJIO IZ HRVATSKE ZAJEDNICE

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA





PRIOPĆENJE ZA JAVNOST






KOMŠIĆ SE IZDVOJIO IZ HRVATSKE ZAJEDNICE

http://www.tjedno.hr/shz-komsic-je-sam-sebi-svrha/






Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ustvrdio je na sastanku s UN-ovim dužnosnikom da “Hrvatska niječe genocid počinjen u vrijeme NDH i usporedivši je s Republikom Srpskom” . Sada je svima jasno da je hrvatski farizej iz BIH-a Željko Komšić, zavaran prividom - materijom, izdvojio se iz hrvatske zajednice, pa pomoću raznih okupatora i hijena, kao zlo u BIH, urušava Život - Hrvate. Prema Klaiću, riječ farizeji iz armenskog jezika: "izdvojeni", "odijeljeni" ... Sve u svemu, farizej Željko Komšić svojim sofističkim stilom, pomoću svoje konačne baklje, zavaran prividom, tendenciozno je egoist, smatra da je prevario dostojanstvene Hrvate, štovatelje života. Naprotiv, ne shvaća da je prevario sebe, jer život je vječno a zlo koje razdvaja je prolazno i konačno.


Cirkusant farizej Željko Komšić, kao samodopadni glumac posrnuo je, i sam je sebi svrha. Nije svjestan da je odraz laži, krađe... Dakle, egoistički je usmjeren i prema životu neodgovorn, i zato je glup. Farizeju Željku Komšiću je sofizam oruđe za blefiranje, kojim stvara situacije za kompromitiranje, on ne drži do vlastitog dostojanstva i časti kao smisla životu. Dakle, farizej Komšić se bavi sami sobom, na račun naroda - jedne zajednice. 


Očigledno, farizej Komšić po BIH svojim nedjelima ostavlja iza sebe pustoš, što ga pokazuje da je odraz nereda, a kao posljedica i . . . , zato je bezdušnik, blefer u janjećoj koži. Ova loša obilježja imaju vlastodršci, zastupnici farizejštine koji sami sebi daju za pravo kontrolirati svjetovno u BIH. Ali slijedom ponašanja neuredni farizeji pokazuju se kao izluđeno konačni. 


Farizejima smeta zajedništvo jednog naroda - kao snaga, a oni su samo pojedinci ili grupice koje žele da narod živi za njih, da budu po neredu izraziti. Dakle, prozirne su sofističke zamke i zato se ne smije dozvoliti da razdvajaju, samoobilježeni, izdvojeni kao pataloške su pojave, laskavci i udvarači zbog glasova, radi vlasti. Ukupno njihovo izražavanje, ponašanje prezentira lašca, kao takvi neuvjerljivi su, ništa od dobra ne pokazuju u stvarnosti, što čovjeka upozorava na opasnost od njihove farizejštine. Ne znaju da je spas vraćanje na izvor života, u obraćeništvu.



Zagreb - Zadar, 29. rujna 2019. godine






STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

nedjelja, 22. rujna 2019.

PROGLAŠEN ISKLJUČIVI GOSPODARSKI POJAS HRVATSKE




STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST





PROGLAŠEN ISKLJUČIVI GOSPODARSKI POJAS  HRVATSKE


 





Dana 21.9.2019. godine u 17:10 sati na crti isključivog gospodarskog pojasa u organizaciji Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta u NARODNOJ AKCIJI proglašen je Isključivi gospodarski pojas hrvatske države (IGP), prema Konvenciji UN-a o pravu mora iz 1982. godine, čime je ostvaren državni suverenitet na još toliko Jadranskog mora kolikoga sada imamo. Uz nazočnost oko 200 hrvatskih domoljuba prof. Zvonimir Šeparović proglasio je Isključivi gospodarski pojas hrvatske države u ime hrvatskog naroda, kada je i pročitana Deklaracija o  proglašenju Isključivog gospodarskog pojasa  (IGP) na hrvatskom dijelu Jadranskog mora, a admiral Davor Domazet-Lošo bacio je u more ploču od posebnog nehrđajućeg metala izrađenu u hrvatskom zagorju s Deklaracijom i koordinatama kao dokaz sadašnjim i budućim hrvatskim naraštajima. Navedena Deklaracija o proglašenju Isključivog gospodarskog pojasa  (IGP) na hrvatskom dijelu Jadranskog mora biti će dostavljena UN-ovim i EU institucijama.



Zadar, 22. rujna 2019. godine





STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

nedjelja, 8. rujna 2019.

SPC pozvala u Hrvatsku oružanu silu Srbije





STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST









Srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin  već prethodnih godina u sredstvima javnog priopćavanja izjavljivao je da je pitao umirovljenog hrvatskog generala Antu Gotovinu "da li je ustaša i da  on i nakon tri godine nije smogao snage reći da nije ili da jeste, a i da će predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Hrvatskoj na prosvjedima dočekati ustaše".


Također, Vulin kad je zadnji put boravio u Šibeniku na ustoličenju dalmatinskog episkopa SPC-a pred hrvatskim sredstvima informiranja je lagao navodeći da je u Hrvatskoj bio građanski rat. Prethodno prije posjeta Šibeniku Vulin je  boravio i u Pakracu zajedno s SPC-om kada se raspričao da se Srbija naoružava zbog Hrvatske. 


Evo opet na scenu stupa srpski ministar obrane Aleksandar Vulin, kada  komentira zabranu ulaska jedanaestorici srpskih vojnika u Hrvatsku na sebi svojstven način. “Pavelićevi sljedbenici ne žele da se Srbi sjećaju i učinit će apsolutno sve da spriječe da se Srbi okupe čak i oko sjena Jasenovačkih mučenika. Hrvatska država bi se za ovo morala ispričati. Hrvatska država bi morala reći da ona s ovim nema ništa, i ako ima nešto s tim, da objasni kako je moguće da sprječavaju ljude da odlaze na jasenovačke grobove i da su oni službeno pozvani od strane Episkopa pakračko-slavonskog Jovana Ćulibrka. Bi li ovo učinila bilo koja druga zemlja u Europi? Koja bi to zemlja na svijetu zabranila, recimo Židovima, da odu do Auschwitza? Koja bi to zemlja na svijetu učinila ako nije sljedbenica fašističke Pavelićeve ideologije?” 


Ovo nema nigdje u svijetu da pod maskom duhovne instituicije Srpska praovoslavna crkva poziva u Hrvatsku oružanu silu Srbije u kombinaciji: časnik, dočasnik, kadeti, vojnici, što je vidljivo da radi po šablonama propale im Jugoslavije i Velike Srbije. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi.


Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra.Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro.


Evo tko je SPC. Iz knjige Ljubice Štefan, „Mitovi i zatajena povijest“, Zagreb,1999., str.80.,81.,82.,86.,88.,90.,91., navodimo: 


Srpska pravoslavna crkva je zapravo svojevrsna politička stranka, velikosrpska i čak rasistička, a pastoralni rad, dušebrižništvo su u njoj potpuno zanemareni. Uoči Drugog svjetskog rata u Srbiji je bujao i razbuktavao se anitisemitizam, pri čemu su glavni generatori bili fašistička stranka „Zbor“ Dimitrija Ljotića i visoki crkveni velikodostojnici, kao i crkveni tisak. Uzor i ideal za Ljotića bio je vođa Trećeg Reicha, kojega je veličao. Veliki broj pravoslavnih svećenika bili su vrlo aktivni članovi „Zbora“. Najistaknutiji među njima bio je glavni ideolog pravoslavlja i antisemitizma u srpskoj crkvi episkop Nikolaj Velimirović, koji je već 1934. godine dobio od Hitlera odličje. Vjerojatno u znak zahvalnosti on je 1935. u svojoj knjižici o sv. Savi pisao: „Mora se odati poštovanje sadašnjem nemačkom vođi, koji je u XX veku došao na ideju Svetog Save i kao laik poduzeo u svom narodu posao koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju“. Nekoliko godina kasnije 1939.-on javno propovijeda rasizam. „Mi smo ljudi arijevske rase, kojoj je sudba dodelila počasnu ulogu…da plemena slabije rase i niže vere ne bi…“. U „Glasniku Srpske pravoslavne patrijaršije“ nisu bili rijetki slučajevi ovakvog pisanja o Židovima: „Jevreji su neprijatelj lukav kao zmija i opasan“. U tom listu objavljene su i ove izjave tadašnjeg patrijarha Varnave dane njemačkim novinama 1937. godine: „ Fuhrer vodi borbu koja služi na korist celom čovečanstvu“, „Bog je poslao nemačkom narodu jednog dalekovidnog Fuhrera. Mi verujemo njegovoj iskrenoj reči.“ Nešto prije toga Varnava je nazvao sovjetsku vlast „židovskom varaličkom bandom“.


Zahvaljujući zdušnoj suradnji svih srpskih vlasti i policije s Nijemcima, esesovac Harald Turner već je sredinom 1942. godine izvjestio: „Srbija (je) zemlja u kojoj je pitanje Židova i Cigana riješeno.“. Franz Rademacher iz nacističkog Ministarstva vanjskih poslova javio je: „Židovsko pitanje u Srbiji nije više akutno, sada samo preostaje da se riješe zakonska pitanja koja se tiču imovine“. Šef njemačke službe sigurnosti u Srbiji  A. Schafer pohvalio se: Beograd-jedini veći grad Europe očišćen od Židova, postao je Judenfrei“. Podsjetimo na povijesnu činjenicu: neslavno prvo mjesto u Europi u genocidu nad Židovima Srbija je zauzela samo tri mjeseca poslije sastanka Reinharda Heydricha, šefa njemačke službe sigurnosti, Heinricha Eichmanna, šefa specijalnog odijela za Židove održanog 20. Siječnja 1942. Godine na jezeru Wansee kraj Berlina, kada je donijeta odluka da se (tek!) pristupi „ konačnom rješenju židovskog pitanja“.


Židove u Srbiji nisu hvatali i ubijali samo Nijemci, nego i srpska policija, Nedićevi dobrovoljci i četnici. Većina srpskih Židova ubijena je u logorima Banjica i Sajmište. Nijedan Židov nikada nije uspio pobjeći iz logora. Najveći dio srpskih Židova ubijen je u logoru Sajmište.  Pretpostavlja se da broj žrtava najmanje 11.000.


Nije uopće poznato da je itko od pravoslavnih svećenika u Srbiji spasio ma i jednog Židova ili bar to pokušao, ali su neki od njih nerijetko u svojim propovijedima otvoreno izražavali antisemitske stavove, huškajući tako svoju pastvu protiv Židova. A mitropolit Josif, kao poglavar srpske crkve, u ratno vrijeme mirno je stavio svoj potpis ispod naredbe da je Židovima zabranjen prijelaz u pravoslavnu vjeru, iako bi to za njih bila slamka spasa. Tri episkopa prva su stavili svoje potpise na „Apel srpskom narodu“, kojim intelektualna elita Srbije, njih preko 500, kolovoza 1941. godine javno izražava podršku okupatorima i kvislinzima, što je jedinstven slučaj u Europi u tom ratnom vihoru“.



Zagreb -Zadar, 8. rujna 2019. godine




STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

ponedjeljak, 2. rujna 2019.

KONTINUITET HRVATSKOG TERITORJA


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST













Ovih dana u sredstvima informiranja  srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić se raspričao navodeći "da Hrvatska jednostavno treba osuditi napade na Srbe". I gle čuda, taj isti Dačić i Srbija nisu osudili kad je državni kabelski distributer "Pošta NET"  u Srbiji kao i ranijih godina 5. kolovoza, na teritoriju Subotice, ugasio reemitiranje prvog programa HRT-a u vrijeme kada je ova medijska kuća prenosila svečanost proslave obljetnice i emitirala emisije o Oluji. Ni ovoga puta na njihovim službenim stranicama nije bilo službenog obrazloženja takva postupka. Isključivanje gledanja televizijskog programa jednoj etničkoj zajednici u Srbiji u ovom slučaju hrvatskoj je najveća diskriminacija na svijetu. O tome Dačić ne progovara. Samo lopovi kao Dačić žele ono što im odgovara , a koji to smišljeno propagiraju i veličaju. Vidljivo je da u Srbiji postoji kontinuitet antihrvatske kampanje.



Također,  srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić  nije propustio spominjući  i NDH navodeći da je sezala do Zemuna i da Hrvatska dio kontinuiteta ima i s NDH. Ako je to tako onda Srbija treba Hrvatskoj vratiti Suboticu, Zemun…, i još puno mjesta gdje su razni Dačići već kroz stoljeća osvajali hrvatske krajeve, masakrirali i eksploatirali Hrvate. 



Još  1699/1718. godine u hrvatski prostor ušao je cijeli Srijem, dakle do samoga Beograda. Tako su hrvatske granice prema Srbiji bile oblikovane stotinjak godina prije nego što se počela obnavljati srpska država (1804), nakon višestoljetne turske vlasti. S takvim granicama Hrvatska je dočekala stvaranje jugoslavenske države 1918. godine. Gledajući s povijesnog stajališta, razgraničenje u Srijemu provedeno je na štetu Hrvatske.



Čitatelji mogu i sami usporediti to razgraničenje s različim razgraničenjema na tom području nakon stvaranja jugoslavenske države, te ga sagledati u usporedbi sa stanjem iz 1918. godine u vrijeme stvaranja jugoslavenske države.



Hrvatske su granice pri raznim teritorjalnim podjelama nakon stvaranja jugoslavenske države redovito krojene bez sudjelovanja hrvatskih političkih faktora. Nametane su joj voljom beogradskih hegemonističkih vlasti. Beogradska je hegemonistička politika uporno nastojala apsorbirati područja koja su do 1918. godine bila izvan Srbije, anulirati sve posebnosti i od jugoslavenske države stvarno stvoriti Veliku Srbiju. Tako treba razumjeti današnju oficijelnu vlast Srbije koja poseže za hrvatskim teritorijem, a sve kako bi ponovo stvarali Veliku Srbiju.





Zadar - Zagreb, 2. rujna 2019. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA