GRAD BEZ BUDUĆNOSTI

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PODRUŽNICA BENKOVAC

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

ŽITELJI GRADA BENKOVCA  OBRATILI SU SE STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA - PODRUŽNICI BENKOVAC O ODGOVORNOSTI VOĐENJA GRADA BENKOVCA. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI NJIHOV DOPIS.

Poslano

1.    Predsjedniku Hrvatske

2.    Vladi Republike Hrvatske

3.  USKOK-u

U Benkovcu, 12. lipnja 2012. godine

                                 

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PODRUŽNICA BENKOVAC

GRAD BEZ BUDUĆNOSTI

Branko Kutija najveći krivac za propast Benkovca

Izgubilo se stado ovaca, tko je odgovoran za to? Rat!? Naravno da ne, odgovoran je čoban. Banko Kutija izgubio konce ka uspješnom vođenu grada, tko je za to odgovoran? Rat!? Naravno da ne, kriv je gradonačelnik.

Kada su u prošlost gleda i spominje nekadašnji veliki grad Benkovac, svi ga se sjećaju s veseljem na licu. Bio je gradić u kojem je prije više od 20 godina otvoreno prvo kino, grad koje je zapošljavao tisuće i tisuće ljudi u nekadašnjem Diokom" d.o.o. (nekadašnja Jugoplastika), Eksploatacija pločastog kamena, u TCG Metalni lijev (nekadašnja tvornica Bagat), na Veletržnica s pogonom za preradu ribe i u Vinarija Benkovac, a da ne spominjemo poljoprivredu grada i okolnih mu sela. Bio je to gradić kojeg su svi rado posvećivali, jer dobro se znalo "ako igdi ima, ima u Benkovcu, di je naš vridni narod".

U vrijeme prije rata Benkovac je bio veliko gospodarsko središte. S poljoprivredom na nivou, kamenom kojeg su kupovali i Amerikanci, te stočarstvom koje je hranilo veliki dio Zadra, nekadašnji Benkovac bio je centar svega. No, to je bilo nekada. Iako će mnogi reći rat je učinio svoje, pa je zato stanje u Benkovcu kao u doba socijalizma, istina je zapravo ponešto drugačija. Danas kad se spomene Benkovac, odmah se čuju komentari "selendra", "ruglo od grada", pa se postavlja pitanje zašto je to tako? Često se postavlja pitanje na osnovu čega je Benkoac dobio zvanje grada, kad na današnji dan grad nema kino, hotel, kazalište, upitan tim hitne pomoći, kao i dom kulutre, ali i javne vatrogasne postrojbe, koja radi u nehumanim uvjetima. Nekadašnja velika pijaca, koja je hranila pola Zadra, danas ima tri štanda, a tek nekadašnja Veletržnica s pogonom za preradu ribe, koje danas više nema, a vinariju je kupio Badel.

Ne može rat biti krivac za propast jednog grada čak 20 godina poslije. Kad je dobro znano da je i za vrijeme rata Benkovac "živio" i disao bolje nego li danas. Nekad grad sloge i jedinstva, danas grad propasti i rugla. Dobro je poznata činjenica, kako je rat dosta uništeo Benkovac, no do dosta kada se danas dođe u grad izgleda kao da je sve uništeno. Jer i ono što nije bilo "poravljeno" sa zemljom, danas zjapi prazno, ugašeno ili srušeno. Rat, koji je "glavni" krivac za sve loše u Benkovcu, mora da je pogodio samo ovaj grad, jer svakodnevno gledamo kako se gradovi i općine koji su stradali i više od Benkovca, zapravo imaju čime podičiti. Svojojm obrnovom, razvojem i napretkom. Pa se zapravo postavlja pitanje gdje je zapeo Benkovac i tko je glavni krivac za njegov "socijalni" izgled?

U gradu Benkovcu već 16 godina na mjestu gradonačelnika nalazi se "naš" čovik, Branko Kutija, uz to inače isaborski zastupnik. Rodom iz Lisičića pokraj Benkovca, rekao bi se pravi domoljub i rodoljub, koji će za svoje ljude i grad napraviti sve. Funkcije gradonačelnika i saborskog zastupnika dotični gospodin vrlo uspješan rješava u poslu kojeg obavlja, te da je to razlog njegove dvostruke uloge u profesionalnoj orijentaciji.

Ne samo to, on je i nadasve svestran pa tako i uz posao vođenja grada i zastupanja građana u Saboru, on je do nedavno još ima vremena i umijeća biti predsjednikom Nogometnog kluba Velebit iz Benkovca. Sve navedeno su odlične reference za bogat životopis i sigurno ovako napisane zvuče više nego odlično, ali stvarnost je na žalost, ipak puno drugačija.

Uzmu li se u obzir samo neke činjenice o kojima se javno govori a ponekad i piše, kako je grad Benkovac u milijunskim dugovima , vrlo loš imidž kojeg grad ima kao potpuno neprivlačno i neperspektivno mjesto za život te veliki broj afera o kojima grad bruji. Ubojstva, učestale krađe i tuče. Upravo je to mjesto u kojeg će svi uprijeti prstom, i to sa pravom jer sve polazi od onoga koji gospodari i upravlja, a u ovom slučaju to je Branko Kutija.

Njegov način vođenja i provođenja odluka samo su naštetile gradu Benkovcu i dovele ga na rub propasti. Mnogi se pitaju o tijeku proračunskog novca kojeg je grad Benkovca iz državnog proračuna dobio kao područje od posebne državne skrbi. Od 1995 na račun grada slilo se cca.600 000 000 kuna. Gdje to završavaju novci i u što se to ulaže…???

O moralnoj savjesti gradonačelnika Kutije ne treba ni govoriti, jer svatko onaj koji se nađe na tako odgovornoj funkciji a grad dospije u milijunske minuse, po svojoj savjesti bi trebao odstupiti sa funkcije i prepustiti je nekome tko umije, zna i može. Međutim, kako je spomenuto Branko Kutijanema ni trunke moralne svijesti, ni savjest. HDZ-ovog zastupnika i ujedno benkovačkog gradonačelnika Branka Kutije kojem u imovinskoj kartici nedostaje dobar dio imovine kojom raspolaže.

Naime, od nekretnina spominje se jedino grobnica u Zadru ukupne vrijednosti 25.000 kuna za koju se navodi kako ju je kupio od plaće. Za razliku od drugih zastupnika koji navode brojne kuće i stanove, pa još i nekretnine u vlasništvu supružnika ili djece, Kutijin popis nekretnina i završava spomenutom grobnicom.

Pa iako bi imovinska kartica svekolikoj javnosti trebala predstaviti realnu sliku imovine pojedinog dužnosnika, poznanici benkovačkog gradonačelnika znaju da koristi dvije obiteljske kuće nemale vrijednosti. Jedna je u Zadru, u Benkovačkoj ulici broj pet gdje je i potpisnik ovih redaka svjedočio posljedicama nemilog događaja 1997., kad je pod službeni automobil benkovačkog gradonačelnika nepoznati počinitelj podmetnuo eksplozivnu napravu.

Naime, iako je gradonačelnik u Benkovcu, Kutija stanuje u obiteljskoj kući u Zadru, a te je noći, kako je sam izjavio, u njoj i spavao zajedno sa suprugom dok im eksplozija nije raznijela dva automobila i stakla na kući.
Druga je kuća, također obiteljska, u Lisičiću koju Kutija vjerojatno navodi kao prebivalište u imovinskoj kartici, no nigdje i čije je vlasništvo.

Obzirom da je Kutija jedinac, a otac mu je preminuo prošle godine, za pretpostaviti je kako će imovina kojom inače raspolaže i službeno pripasti njemu, no pitanje je zašto to dosad nije napravljeno. Odgovore na ova pitanja mogao bi dati sam Kutija, no usprkos našim upornim pozivima na službeni mobitel i u ured u Gradu Benkovcu, pa čak i SMS poruci da se javi, saborski se zastupnik oglušio. Očito je pitanje imovinske kartice škakljivo čak i za poslovično otvorenog Branka Kutiju.

Svakako se treba sjetiti Benkovca  i u svjetlijim danima . Benkovca kad se u njemu živjelo od jutra do sutra. Benkovca koji je imao sve značajke jednog malog gradića. Benkovca u kojem su nekad živjeli gradonačelnik, načelnik policije, ravnatelji škola, predsjednik suda itd. Benkovca kad je u njemu živjelo cca 320 intelektualaca sa VSS i VŠS. Intelektualaca koji su svoju plaću trošili u gradu Benkovcu.  

Vremena kad je Benkovac imao  jedan od ljepših hotela u ovom djelu Dalmacije,kad smo imali  kazalište,lijepe restorane sa uređenim terasama  gdje je bila živa glazba,slastičarne gdje su se jele odlične „baklave“, nekoliko stomatološki ordinacija, rađaonom, srednjom školom koja je radila u dvije smjene sa  tisuće učenika,kino dvorane u kojoj se vrtio filmovi od 11 do 22 sata. Nekoliko uspješnih tvornica itd… Vrhunske sportaše (nogometaše, rukometaše, košarkaše, atletičare i karataše itd.....)

Danas na žalost Benkovac nema ništa , nema ništa od svega gore navedenoga. Benkovac je prošlost  i teško doživi svjetlu budućnost . On je „grad“  samo na papiru jer tako hoće svestrani gradonačelnik Branko Kutija. Jedan od gradova koji ima spomenute probleme nalazi se unutar granica Zadarske županije, a njegov gradonačelnik Branko Kutija priznaje kako je smanjeni priliv sredstava u gradski proračun Benkovcu stvorio itekako velike probleme. «Kako bi donekle ublažili situaciju protekle smo godine našim zaposlenicima smanjili plaću za 10 posto, a onda prije nešto manje od dva mjeseca ponovo za 10 posto.» – rekao je Kutija.

Dakle, zaposlenici benkovačke Gradske uprave u samo godinu dana zabilježili su smanjenje plaće za čak 20 posto što nikako nije zanemariv iznos, pogotovo u ovo krizno vrijeme kada cijene hrane, goriva, ali i svega ostalog gotovo svakodnevno divljaju. No, Kutija kaže kako je takvo što bilo neizbježno te kako i uz tu mjeru štednje problemi nisu nestali.

«Održavanje hladnog pogona već je postalo problem i ako se stanje ne popravi tako će biti i dalje, bit će problema. Stalno sam u kontaktu sa svojim kolegama i oni imaju slične ili iste probleme.» – ističe benkovački gradonačelnik.«Račun nam je još prohodan jer se uspijevamo dogovoriti s onima kojima smo dužni.

Posljednjih dana medijske stupce pune priče pojedinih gradova i općina kojima su računi u blokadi zbog određenih dugovanja što ih je u konačnici totalno paraliziralo i onemogućilo im poslovanje.
Takav scenarij, doznajemo, mogao bi se dogoditi i Benkovcu.