VRAĆAJTE SVOJE DUGOVE, MI NEĆEMO – UČINILI STE IH
PROTIV VOLJE NARODA
Zašto cijeli moj
narod ima tu crtu straha u sebi, pasivnost, žabokrečinu u glavama umjesto
opravdanog revolta. Zašto nismo Islanđani, Argentinci, Ekvadorijanci…? Ne bi
Slavko Linić svakih par dana trčao u inozemstvo po lihvarske kredite za
političke orgije. Nisu u pitanju samo ona grijana sjedišta u preskupim državnim
automobilima. Uz enormna primanja, tu je masa privilegija, „jeftinih ručkova“,
putovanja na olimpijade i slične skupove, jeftinih ili besplatnih ljetovanja na
Brionima, Hvaru… Zapošljavanja prijatelja…
Manje glup narod
od hrvatskog, Islanđani, prebacili su dugovanja na vlasnike banaka umjesto na
porezne obveznike kao što to usrdno čini Linić. Ta otočka zemlja učinkovito
brani svoj vlastiti socijalni sustav koji štiti nezaposlene od siromaštva.
Island je napravio kapitalan zaokret - od kolapsa prema oporavku. I Argentina,
Ekvador…
Dobitnik Nobelove
nagrade za ekonomiju Joe Stiglitz o islandskom slučaju rekao je:
‘Ono što je Island učinio bilo je ispravno. Bilo bi sasvim krivo da pogreške
financijskog sustava stavimo na leđa budućih generacija’.
- S 31. prosincem
2011. dug države bio je 140,8 milijardi kuna, a krediti za koje je država jamac
narasli su na 62,9 milijardi kuna. Kad se jamstva uključe u javni dug ispada da
je ukupni dug viši od 203 milijarde.
- Slučaj Hrvatske
kristalno je čist; dugovi su nelegitimni! Po međunarodnom pravu, golemi
hrvatski dug je „nevoljan“ i mi ne moramo vraćati dugove koje nismo učinili.
I dalje šutnja,
poznata "hrvatska šutnja". Baš je jadan ovaj moj narod, osiromašen,
apatičan, rezigniran. Pomislih na grupu goveda u dvorištu klaonice. Čekaju svoj
red.
Alexander Sack,
predavač na europskim i američkim sveučilištima, davne je 1920. godine postavio
koncept takozvanog „nevoljnog duga“. Za proglašenje „nevoljnog“ duga i sukladno
tomu – nevraćanje duga – potrebna su tri preduvjeta:
Dug se
uzima bez odobrenja i znanja naroda
Dug je
potrošen na aktivnosti koje ne donose benefit narodu
Zajmodavatelj
zna za gornja dva preduvjeta, ali ih ignorira
Hrvatski narod
nikada nije odobrio zaduživanja, hrvatski politički šljam o zaduživanju sam je
odlučivao. Nitko ne zna, gdje su uzeti krediti, koliko, kada...? Drugi
preduvjet; općepoznata je činjenica da ti dugovi nisu donijeli benefit narodu.
Osim toga, općepoznato je i kod nas i u svijetu, da je dobar dio tih kredita
pretočen u privatne džepove (jedan od brojnih primjera: premijer Hrvatske, Ivo
Sanader…). Treći preduvjet također je evidentan: Zajmodavatelji su dobro znali
i danas dobro znaju da je hrvatski narod ogorčen zbog samovoljnih dugova
vlasti, a katastrofalno stanje standarda i dostignuti rub egzistencije u
Hrvatskoj – nikako nije benefit narodu. Sve to, zajmodavatelji ignorirali su!
S obzirom na to
da su gore navedeni preduvjeti evidentni u Hrvatskoj – dug je „nevoljan“
odnosno nelegitiman. Ne treba ga vraćati.
Prvi „nevoljni
dugovi“ u 21. stoljeću evidentirani su i anulirani (ne plaćaju se!) u Iraku.
2003. godine. Irak je odbacio goleme dugove Saddamovog režima. Poznati su
spomenuti su i „nevoljni“ dugovi Argentine, Ekvadora, Islanda…
Hrvatski puk ne
zna reći NE! svojim i tuđim makrolopovima. Ne usuđujemo se otvoreno reći:
"VRAĆAJTE SVOJE DUGOVE, MI NE ĆEMO! VI STE IH UČINILI PROTIV VOLJE
NARODA!"
Saša Radović
Nema komentara:
Objavi komentar