DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA

Nevjerojatno, koliko je prozirno, slabo ali djelotvorno, oruđe protiv života Hrvata u Hrvatskoj, a koje se vremenski već toliko dugo upotrebljava. Zašto? U Hrvatskoj se zlo gomilalo  pa se ispunio dovoljan razlog. Pitanje je koliko smo žrtve naivnih očeva obezglavljenog naroda i dalje, koliko po navikama, koliko je kriva ova generacija za stanje i uvjete u Hrvatskoj koji nisu za budućnost – život?

Koliko se spoznalo da se sloboda mora zaslužiti po duhovnim moćima? Naročito kada i dalje . . . hrvatske svjetovno političke „elite“ ne pokazuju zrelost za preuzete dužnosti, pa ističu ropsko - osjetilnu ćud, izjavljuju, dok se urušavaju duhovne vrijednosti u Hrvatskoj, kako danas Hrvatima prije svega treba materijalni prosperitet. Očito, odaju se u skladu s ovim vremenom i potrebama eksploatatora, uvjereni, po odgoju i izjavama svojih očeva odbjeglih u šume u drugom svjetskom ratu, da su postali od majmuna.

Dakle, ustajale žabokrečine,  monotonije po navikama su krive, što generira zla, očekuje se da će netko drugi rješavati probleme koje su, dok im je narod dozvolio, stvorili. To je smiješno, to može samo neredom smeten čovjek očekivati i tako pokazivati tko je i kako proturječi logici zdravog razuma – životu. Tako pokazuju samo osjetilnu razinu koja pripada životinji.

Rekapitulacijom, šumari su pokazali naročito preko grobnica kojima svjedoče da su i onda sijali smrt,  sami sude sebi koliko su djelotvorni i poticajni bili kako onda tako i sada.

Čovjeku samokritika – proporcionalno pomaže koliko sudjeluje u dijalogu, a kritikom se proturječi tendenciji monologa despota. Dakle, samokritički dijalogom brani se život, vlastiti dom i domovina, što može vrjednovati i cijeniti uredan pojedinac, kojem je stalo do reda u vlastitoj zajednici. Pomoću dijaloga u životu čovjek se izdiže iznad tijela, spoznaje da je slobodan, izlazi iz okova stvaranih po osjetilnim zakonima kao uzrocima svoje sudbine.

Ostali, kojih nije briga za državu, koja je uvjet čovjeku - društvenom biću  - ili jednom  narodu u cjelini, pobornici su nerada, ovise o materiji, pa kao cirkusanti pravdaju sebe dok služe kao robovi u okovima u vlastitoj državi. 

Dakle, čovjek zavaran po „slobodnoj“ volji ( jer sloboda je odraz spoznaje, a ne . . . ) proturiječi životu na Zemlji, prepusti se neredu i griješi, umjesto da je budan i aktivan radi života. Kao što je dijalog način koji potiče na spoznaju radi života koji teče, tako je monolog stil i uzrok tendencioznog zaustavljanja života, pa zastupnici monologa naročito kao vlastodršci pomoću tehnike, tj. njihovih sredstava za javno priopćavanje, plasiraju uglavnom „istine“ koje se ne poklapaju sa stvarnošću, a sve zbog osobne koristi, jer takvom stilu smetaju vrijednosti i dijalog.

Ti odmetnici od života pokazuju da je čovjek slab i ranjiv kada se neredom, egoistički odmetne iz vlastite zajednice. Monologom pokazuje samo jednu stranu i to lošu, sebe kako truje nevine i pospane duše, koje postanu plijen i uz pomoć njegovih sredstava za javno priopćavanje, monologa – diktata – „kategoričnosti“ radi osobnih interesa – koristi; što proturječi etici i zdravom razmišljanju.

Najveći broj na Zemlji, ili u jednom narodu, su nevino – naivni koji su pogodni za despotsko manipuliranje, pa varalice iskorištavaju narod kao trovači. To mogu samo bezdušni, pa ne mogu biti samokritični, slobodni niti odgovorni.

Uglavnom tako despoti, pomoću svojih glasnogovornika, varaju, koriste naivne duše ili narode pritišćući ih silom, ratovima, eksploatiranjem i drugim načinima razaranja. Paralelno uvjeravaju, ispiru mozgove pomoću sredstava za javno priopćavanje. Osjetilni despoti nameću se dušama koje žive veselo i uvijek su zahvalne za život.

Doista, gledano iz kuta života, posrnule duše nisu svjesne da su radi materije na Zemlji otrovale sebe, da pokazuju sebe kao odraz nereda dok preživljavaju kao varalice i opomene, točno kako i koliko su prigrabili za sebe materijalnog - koristi, dok nisu birali sredstva i sude sebi. Takav pojedinac ili narod, u agoniji – paklu, ignorira činjenično stanje i statistiku da je svaki narod specifičan i sebe tako pokazuje, da je većina jednog naroda nevino – naivna i pogodna  zlu za širenje takve tendencije, ali samo dok Čuvar života ne pokaže stvorenju i umrtvi ga kao materiju, kojoj se podredilo po želji. Njegova slobodna volja tendirala je previše u pravcu nerada, protiv života.

Dakle, dezorijentirana, urušena, pojedinca ili narod zaustavi njegov nered, pa mu Život više ne dozvoljava trovati, nakon . . . , što drugo nego da bude opomena, i to pravedno toliko prema zasluzi, koliko su odabrani po neredu, odabrali prezentirajući sami sebe, što adekvatno pokazuje koliko su pali po iskušenjima i ogriješili se.

Čovjek ima bezbroj mogućnosti da ostane uspravan, gord i može se oduprijeti tendiranoj tehničkoj pošasti, sredstvima za javna priopćavanja, despotima koji bi monopolistički harali, umišljajući da mogu uzeti ulogu Apsoluta, koji bi obnašali dužnosti po želji bez odgovornosti; utoliko bi demagogijom kompenzirali ispraznost, što je apsurdno.

Zbog manjka spoznaje hipnotizirani „filozofi“ više ističu sredstva za javno priopćavanje dok nesvjesno pripomažu otrovnoj magli despota  (neredu koji kontrolira: zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast) i truju, ne znaju da afirmativnoj istini – životu ne trebaju tendenciozni atributi i po zlu nametnuti kraljevi. 

Za istaknuti je internet kao pripomoć dijalogu, preko kojeg se dijalogom treba i može razbistravati zaprljana voda, i dalje zasluživati slobodu da život radosno teče. Dakle i uz pomoć interneta - dijalogom poticati na hrabrost radi spoznaje, prosvjetljenja, slobode i radosti, a onda ovakav stil pojedinca ili naroda u cjelini prati sreća!

Upozorenje svima koji guše hrabrost i dijalog što suportira život, posebno despotima kao preprekama - opomena! 

Dakle, uočilo se kako zakoni, koji nisu od mudraca, su otrovna magla, (a tek pobjeđuju žrtvovanjem naoružani mudraci – proroci . . .), da se  život lomi na ekcesima stranačkih borbi, što se realizira i pomoću sredstava za javno priopćavane, koja se koriste kao monopol u skladu s monologom despota. Zato se u državi trulež može uništiti samo silom, potom štititi i unapređivati opće dobro, zdrave uvjete životu pomoću samopouzdanja, oruđem duševnih moći naroda.

Internet kao tehnička pripomoć dijalogu, radi duhovnog preporoda može biti u funkciji dijaloga, u borbi protiv neurednih despota, čovjeku dok se izdiže na razinu zaslužene slobode, kao moralno, dostojanstveno i časno biće. 

Zagreb-Zadar, 1. siječnja 2013. godine

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA