STRANKA
HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PRIOPĆENJE
ZA JAVNOST
STRAHOTE I LIKVIDACIJE U LOGORIMA
BANJICA I SAJMIŠTE
Srbijanski
ministar Aleksandar Vulin i njegov mentor SPC
Iz knjige
Ljubice Štefan, „Mitovi i zatajena povijest“, Zagreb,1999., str.80.,81.,82.,86.,88.,90.,91.,
navodimo:
Srbijanski
ministar Aleksandar Vulin i njegov mentor SPC
„Srpska pravoslavna crkva je zapravo
svojevrsna politička stranka, velikosrpska i čak rasistička, a pastoralni rad,
dušebrižništvo su u njoj potpuno zanemareni. Uoči Drugog svetskog rata u Srbiji
je bujao i razbuktavao se anitisemitizam, pri čemu su glavni generatori bili
fašistička stranka „Zbor“ Dimitrija
Ljotića i visoki crkveni velikodostojnici, kao i crkveni tisak. Uzor i ideal
za Ljotića bio je vođa Trećeg Reicha, kojega je veličao. Veliki broj
pravoslavnih svećenika bili su vrlo aktivni članovi „Zbora“. Najistaknutiji
među njima bio je glavni ideolog pravoslavlja i antisemitizma u srpskoj crkvi episkop Nikolaj Velimirović, koji je
već 1934. godine dobio od Hitlera odličje. Vjerojatno u znak zahvalnosti on je
1935. u svojoj knjižici o sv. Savi pisao: „Mora se odati poštovanje sadašnjem
nemačkom vođi, koji je u XX veku došao na ideju Svetog Save i kao laik poduzeo
u svom narodu posao koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju“. Nekoliko
godina kasnije 1939.-on javno propovijeda rasizam. „Mi smo ljudi arijevske
rase, kojoj je sudba dodelila počasnu ulogu...da plemena slabije rase i niže
vere ne bi...“. U „Glasniku Srpske pravoslavne patrijaršije“ nisu bili rijetki
slučajevi ovakvog pisanja o Židovima: „Jevreji su neprijatelj lukav kao zmija i
opasan“. U tom listu objavljene su i ove izjave tadašnjeg patrijarha Varnave dane njemačkim novinama 1937. godine: „ Fuhrer
vodi borbu koja služi na korist celom čovečanstvu“, „Bog je poslao nemačkom
narodu jednog dalekovidnog Fuhrera. Mi verujemo njegovoj iskrenoj reči.“ Nešto
prije toga Varnava je nazvao sovjetsku vlast „židovskom varaličkom bandom“.
Zahvaljujući
zdušnoj suradnji svih srpskih vlasti i policije s Nijemcima, esesovac Harald
Turner već je sredinom 1942. godine izvjestio: „Srbija (je) zemlja u kojoj je
pitanje Židova i Cigana riješeno.“. Franz Rademacher iz nacističkog
Ministarstva vanjskih poslova javio je: „Židovsko pitanje u Srbiji nije više
akutno, sada samo preostaje da se riješe zakonska pitanja koja se tiču
imovine“. Šef njemačke službe sigurnosti u Srbiji A. Schafer pohvalio se: Beograd-jedini veći
grad Europe očišćen od Židova, postao je Judenfrei“. Podsjetimo na povijesnu
činjenicu: neslavno prvo mjesto u Europi u genocidu nad Židovima Srbija je
zauzela samo tri mjeseca poslije sastanka Reinharda Heydricha, šefa njemačke
službe sigurnosti, Heinricha Eichmanna, šefa specijalnog odijela za Židove
održanog 20. Siječnja 1942. Godine na jezeru Wansee kraj Berlina, kada je
donijeta odluka da se (tek!) pristupi „ konačnom rješenju židovskog pitanja“.
Židove u
Srbiji nisu hvatali i ubijali samo Nijemci, nego i srpska policija, Nedićevi
dobrovoljci i četnici. Većina srpskih Židova ubijena je u logorima Banjica i
Sajmište. Nijedan Židov nikada nije uspio pobjeći iz logora. Najveći dio
srpskih Židova ubijen je u logoru Sajmište.
Pretpostavlja se da broj žrtava najmanje 11.000.
Nije uopće
poznato da je itko od pravoslavnih svećenika u Srbiji spasio ma i jednog Židova
ili bar to pokušao, ali su neki od njih nerijetko u svojim propovijedima
otvoreno izražavali antisemitske stavove, huškajući tako svoju pastvu protiv
Židova. A mitropolit Josif, kao poglavar srpske crkve, u ratno vrijeme mirno je
stavio svoj potpis ispod naredbe da je Židovima zabranjen prijelaz u
pravoslavnu vjeru, iako bi to za njih bila slamka spasa. Tri episkopa prva su
stavili svoje potpise na „Apel srpskom narodu“, kojim intelektualna elita
Srbije, njih preko 500, kolovoza 1941. godine javno izražava podršku okupatorima
i kvislinzima, što je jedinstven slučaj u Europi u tom ratnom vihoru. „
Zagreb-Zadar,
21. lipnja 2015. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Nema komentara:
Objavi komentar