STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PRIOPĆENJE
ZA JAVNOST
SPC SVOJIM DJELOVANJEM U HRVATSKIM
ZEMLJAMA UMANJILA JE BROJČANO HRVATE PREKO SEDAM MILIJUNA
SRPSKA
PRAVOSLAVNA CRKVA DLAKU MIJENJA, ALI NE I ĆUD
POVIJEST SREDNJOVJEKONE
KATOLIČKE CRKVE SV. MARGARETE
1334. – na "Trgu Petra Preradovića" bila je
srednjovjekovna katolička crkva Sv. Margarete i Margaretsko groblje stanovnika
iz viličkog podgrađa; 1378. crkva je dobila status župne crkve; 1712. je
izgorjela, no na istom mjestu izgrađena je nova s lukovičastim zvonikom; 1794.
je prodana Grčkoj ortodoksnoj crkvenoj općini u Zagrebu.
Od 1378 – 1794. svake godine 13. srpnja otvarao se dvotjedni
sajam "Margaretinje" na prostoru između crkve Sv. Margarete i
(V)Ilice.
1780. - u Zagreb dolaze prvi pravoslavni doseljenici iz Grčke
i Makedonije (spominje se 28 duša Grka i Cincara).
1784. - u Zagrebu je popisano 695 kuća i približno 7.000
stanovnika.
1785. - u Zagrebu već živi osam pravoslavnih obitelji
izbjeglih iz Grčke i Makedonije sa 40 članova (obitelji Demeter, Gavela, Millin
i dr.)
1794.
- Grčka otodoksna crkvena općina kupila je postojeću staru katoličku crkvu Sv.
Margarete, preuredila ju je za pravoslavno bogoslužje i dala joj novo ime – Sv.
Preobraženja Gospodnjega.
1848. - doseljeni Srbi počinju prevladavati među pravoslavnim
vjernicima u Zagrebu, pa ortodoksna crkvena općina svojem nazivu dodaje pridjev
srpska...
1866. - na mjestu stare drvene crkve zida se nova (arh.
Klein); Zagreb broji 280 pravoslavnih duša;
1869. - u Zagrebu je popisano 19.857 stanovnika.
1899 – 1914. nova i veća kupola crkve Sv. Preobraženja
Gospodnjega, te promjena položaja pročelja (arh. Bolle)
1931. - Preobraženska crkva poslije utemeljenja
Zagrebačko-ljubljanske mitropolije više nije samo parohijalna pravoslavna
crkva, već paralelno i katedrala.
1931. - Zagreb ima 185.000 stanovnika
Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM,
RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I
RAVNANJE
Svaka sotona je odraz nereda,
ružno-smrtna i uvijek konačna. Sramoti i šteti, dok može, čistom, naivnom i
poštenom dijelu čovječanstva.
Neuredna sotona harala je na
prostorima hrvatskih zemalja po diktatu SPC pomoću srpske policije i to silom.
Pomućeni neredom, ne znaju da je zbog života i sklada Zemlja odgovorna Nebu,
Izvoru života, Stvoritelju neba i Zemlje.
Potom, zakonom života svatko
će vidjeti na svome dlanu svoja nedjela i sam sebi adekvatno presuditi.
Dakle, maskama kako pojedinac
tako i jedan narod realno pokazuje sebe, nikada ne mogu pobijediti život već su
zauvijek opomena.
HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA
SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO
NEBA
Samo
zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče
kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske.
Zaslužena
milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na
hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju
hrvatsku pravoslavnu crkvu.
Hrvatski
pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike
u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne
vjeroispovijesti u Hrvatskoj.
HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI
PORUČUJU
Odlučno
smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama
kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče.
Hrvatski
pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po
pravilima pravoslavlja u svijetu.
Hrvatski
teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz
prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i
da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske.
Prema
svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više
uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati
stvarnost.
Ubuduće,
neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u
Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest
zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno.
Dakle,
okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se
kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest.
Napokon,
srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u
Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine.
Neka
ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve
koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate.
POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE
CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ
NARUŠITI OPĆE DOBRO
Odzvonilo
je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi
srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li
su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u
prilog – Srbima.
Zvonara
Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske
pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga
hrvatske pravoslavne crkve.
Na
divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su
njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju
srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako
desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je
brojčano Hrvate preko sedam milijuna.
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
KAO DUHOVNA POTREBA
Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava
osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina
osjetili na vlastitim leđima,
kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine
uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na
hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u
pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira
skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik
u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog
eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja.
Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili
milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim
gradom velike Srbije).
Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele
biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta
pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje
države uz duhovni centar Vatikan.
Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila
pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu,
naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima
pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku
svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska
pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju.
Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih
kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata
još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918.
godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija.
Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva
ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu
kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija.
Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u
Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve.
Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj
crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili
kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do
1990. godine od strane Srba.
Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati
a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u
Beogradu, potom navikavanjem hrvatski
predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941.
godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav
jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u
Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke
vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo
Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom
teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine.
Istina je da Srpska
pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što
je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile
Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju.
Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske
tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka,
Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske
kolonije.
Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska
pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu.
Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami
sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve.
Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može
poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog
brijega i Mostara.
Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska
i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski
predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države.
DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE
PRAVOSLAVNE CRKVE
Od
Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno
naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom
pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su
za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih,
kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu
Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese
radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve
stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i
prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra
graditeljstva Kraljevine Jugoslavije.
Paralelno
dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao
poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke,
također je radio za kralja i Srbiju.
Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za
Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su
odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan
razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu.
Kada
je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan
„reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio
je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da
je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 (
sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao
je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi
usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina
dinara.
Pomoću
volova Srbi ostvarili san . . .
Doista
oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko
su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj
ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za
Velikom Srbijom.
Evo
razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine
pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima
slični Hrvati.
Poznato
je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj
jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa
Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u
Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti
djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da
sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba
okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama.
Isti
Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V.
Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji
su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod
Starigrada i drugih.
Zato
je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u
Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . .
Ideja
pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom
da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav.
Mještani
spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju
savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu
i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . .
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I
DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I
POMOĆ OD HRVATSKE VLADE
Hrvatska
vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci,
kada naprave nedjelo protiv općeg dobra.
Dakle
Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija
države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i
odgovorni.
Ukoliko
nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti
na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su
poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro.
U
ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj
crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo
naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske
pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a
kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest.
Srbi
kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao
koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka,
a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz
povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih
svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska
pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim
nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda,
koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka.
Istina,
pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka,
Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost,
što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom
koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj
pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće,
kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u
srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja
naroda u okruženju Srbije.
Da
nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode
. . . i uništiti.
Nakon
poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom
šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene
scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je
Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom
duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić.
Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što
su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su
se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo
naivni narodi.
Očito,
preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj
brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz
pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije
svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova
biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno.
Hrvati
pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od
strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske
pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili
zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko
od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i
drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali
Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu
koja je starija od Srpske pravoslavne crkve.
I
pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne
ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što
im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije
na Zemlji.
Zato
kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je
dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu
svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale
im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću
repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ).
Pravoslavna
crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da
se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične
države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju
Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao
takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska.
Kada
je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni
su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i
jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u
Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u
Hrvatskoj, kao i na Zemlji.
Za
razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina
već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja
kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa.
Stoga,
Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države
Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska
pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već
prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da
će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u
Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske.
Zagreb-Zadar, 22. kolovoza
2012. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Nema komentara:
Objavi komentar