četvrtak, 5. svibnja 2016.

NAKON 20 GODINA LJUDI NAPROSTO BJEŽE IZ SLAVONIJE

NAKON 20 GODINA LJUDI NAPROSTO BJEŽE IZ SLAVONIJE

http://www.nezavisniportalsirokopolje.hr/nakon-20-godina-ljudi-naprosto-bjeze-iz-slavonije/




Ovo je ludnica, četiri autobusa kreću iz Osijeka, dok će nam se peti pridružiti iz Slatine – riječi su jednog od vozača "Čazmatransa" koji su krenuli s osječkog autobusnog kolodvora put Njemačke.

Ostao sam zatečen današnjom slikom od 15 sati s autobusnog kolodvora iz slavonske metropole. Miješaju se emocije, mislim se pa ipak će si mladi ljudi pristojno zaraditi i omogućiti si bolji život kroz neko vrijeme, a opet računam to je 200-tinjak većinom mladih koji odoše samo danas.
Kažem šoferu kako je u prvom mjesecu išao samo jedan ili dva autobusa, na što mi on lakonski odgovori da je od tada prošlo šest mjeseci.

Često je sada ovako – pitam ga, kao da sam htio da me makar slaže kako je ovo danas nekakav izuzetak. Nije pomoglo, kada je vidio da mobitelom slikam reče mi: "Vozim gotovo 30 godina, a većinu sam radnog vijeka proveo na vanjskim linijama. Ovo što se sada događa je ludnica, ponekad dok prolazim kroz ta naša slavonska sela pogledam, majku mu da li je tu netko uopće ostao. Znaš da pomislim kako ćemo imati posla ove godine i iduće, da onda više nećemo imati koga voziti jer će svi otići do tada."
Razgovaram s ljudima, jedan stariji čovjek iz Baranje (procjenjujem blizu 70-ih) prati sina. Oči pune suza, gotovo plačnim glasom govori mi kako su nekada imali bogato imanje, a sada sina jedinca šalje u svijet jer nema se od čega živjeti.

Kako ljudi misle da nema šanse da bude bolje, najbolje oslikava sljedeći razgovor. Trojica prijatelja idu u Stuttgart, pitam ih gdje rade i tako to, dobijem odgovor nisu ništa našli, kada dođu tamo onda će tražiti posao!? Zar se ne bojite – pitam ih?

"Čega? Imamo obitelji, nas dva po dvoje djece, a prijatelj jedno. Ne radimo više od dvije godine, ne može biti gore, kada su svi našli naći ćemo i mi nešto posla."

Gledam oko sebe, zagrljaji i suzne oči na svakom koraku.
E moja Slavonijo što si ti doživjela!

Kako će uskoro predizborni skupovi imam prijedlog za političke opcije.
Dođite četvrtkom i subotom na osječki autobusni kolodvor nešto prije 15 sati pa tim mladim ljudima recite nešto.

Ovo je ludnica, četiri autobusa kreću iz Osijeka, dok će nam se peti pridružiti iz Slatine – riječi su jednog od vozača "Čazmatransa" koji su krenuli s osječkog autobusnog kolodvora put Njemačke.

Ostao sam zatečen današnjom slikom od 15 sati s autobusnog kolodvora iz slavonske metropole. Miješaju se emocije, mislim se pa ipak će si mladi ljudi pristojno zaraditi i omogućiti si bolji život kroz neko vrijeme, a opet računam to je 200-tinjak većinom mladih koji odoše samo danas.
Kažem šoferu kako je u prvom mjesecu išao samo jedan ili dva autobusa, na što mi on lakonski odgovori da je od tada prošlo šest mjeseci.

Često je sada ovako – pitam ga, kao da sam htio da me makar slaže kako je ovo danas nekakav izuzetak. Nije pomoglo, kada je vidio da mobitelom slikam reče mi: "Vozim gotovo 30 godina, a većinu sam radnog vijeka proveo na vanjskim linijama. Ovo što se sada događa je ludnica, ponekad dok prolazim kroz ta naša slavonska sela pogledam, majku mu da li je tu netko uopće ostao. Znaš da pomislim kako ćemo imati posla ove godine i iduće, da onda više nećemo imati koga voziti jer će svi otići do tada."

Razgovaram s ljudima, jedan stariji čovjek iz Baranje (procjenjujem blizu 70-ih) prati sina. Oči pune suza, gotovo plačnim glasom govori mi kako su nekada imali bogato imanje, a sada sina jedinca šalje u svijet jer nema se od čega živjeti.

Kako ljudi misle da nema šanse da bude bolje, najbolje oslikava sljedeći razgovor. Trojica prijatelja idu u Stuttgart, pitam ih gdje rade i tako to, dobijem odgovor nisu ništa našli, kada dođu tamo onda će tražiti posao!? Zar se ne bojite – pitam ih?

"Čega? Imamo obitelji, nas dva po dvoje djece, a prijatelj jedno. Ne radimo više od dvije godine, ne može biti gore, kada su svi našli naći ćemo i mi nešto posla."

Gledam oko sebe, zagrljaji i suzne oči na svakom koraku.
E moja Slavonijo što si ti doživjela!

Kako će uskoro predizborni skupovi imam prijedlog za političke opcije.

Dođite četvrtkom i subotom na osječki autobusni kolodvor nešto prije 15 sati pa tim mladim ljudima recite nešto.

Nema komentara:

Objavi komentar