Subvencioniranje mogu priuštiti stanovnici bogatih zemalja, a ne sirotinja u Hrvatskoj

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Subvencioniranje mogu  priuštiti stanovnici bogatih zemalja, a ne sirotinja u Hrvatskoj

Ovih dana u hrvatskim sredstvima informiranja navodi se da će naknada za obnovljive izvore električne energije (OIE) biti povećana, od 1. siječnja sljedeće godine  i da će poskupjeti električna energija. U kampanji za izbore nije bilo riječ o poskupljenju struje.

Hrvatski stručnjaci energetike upozoravaju da će «razvijanje» energetskog sektora biti još gore  ako se prepusti  političarima  da «razvijaju» energetski sustav iz razloga što isti premalo znaju te se žele dodvoriti stanovnicima, a samo da za njih glasaju.

Vjetroelektrane iste snage kao termoelektrane godišnje proizvedu oko 5 puta manje električne energije nego termoelektrane. Zagovornici vjetroelektrana stoga vole govoriti samo o njihovoj snazi (stoga uopće ne žele govoriti kolika je proizvodnja el. energije) , jer onda ispada da je njihov udio značajniji.

Naprimjer, samo termoelektrana Plomin 2 snage oko 200 MW godišnje proizvede toliko električne energije koliko bi proizvelo ukupno vjetroelektrana snage 1000 MW.

Proizvodnja električne energije u vjetrenjačama u svijetu je 1,3% , a u solarnim 0,1% proizvodnje električne energije. Da je cijena kWh iz vjetroelektrana u svijetu niža nego iz klasičnih elektrana, njihov udio u proizvodnji el. energije u svijetu bio bi mnogo veći od 1,3%.

Ako netko želi proizvoditi električnu energiju iz vjetra, solarnu, geotermalnu, neka je proizvodi i prodaje, ali zbog toga ne treba od stanovništva ubirati novac za subvenciju (u cijeni kWh) takve proizvodnje. Takvo subvencioniranje mogu si priuštiti stanovnici bogatih zemalja, a ne sirotinja u Hrvatskoj koja jedva može plaćati sadašnje prekomjerne cijene energenata. Uz to treba imati druge klasične  elektrane za slučaj kada nema vjetra. 

U svakom slučaju bilo bi pametnije prije gradnje vjetrenjača (i drugih elektrana) smanjiti gubitke u dovođenju električne energije od elektrana do potrošača. Ti gubitci pojedinih godina (npr. 2003.) veći su od potrošnje električne energije u cijeloj industriji Hrvatske (koja je dobrim dijelom razorena).

Projekata s vjetroelektranama je mnogo, zacijelo zbog toga što će na uvozu vjetroelektrana netko dobro zaraditi, pa stoga obmanjuje javnost njihovom velikom snagom (ali ne i proizvedenom el. energijom) i "dostatnošću" za opskrbu stanovnika. Kad bi to bila domaća proizvodnja vjetrenjača, možda bi im se čak moglo dijelom i oprostiti obmanjivanje. Uz to, pričama o obnovljivim izvorima političari dobivaju političke poene (nije to samo kod nas) jer je velika društvena prihvatljivost, ali ne i gospodarstvenost, dodatnih obnovljivih izvora (vjetar, sunce)  za proizvodnju električne energije.

Političare ne zanimaju nuklearne i termoelektrane, jer se njih stanovništvo boji zbog utjecaja na okoliš. No niti vjetroelektrane (kada se razmatra cijeli tzv. gorivi ciklus) nisu bitno različite. Uz to, kamo s golemim materijalom (po jedinici proizvedene el. energije) prilikom njihove razgradnje? Stoga uz političare koji premalo znaju i žele se dodvoriti stanovnicima (da za njih glasaju) i njihovo "razvijanje" energetskog sektora, može se očekivati još gore stanje u Hrvatskoj.

Zagreb - Zadar,  24. rujna 2016. godine

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA