STRANKA
HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR
PODRUŽNICA ZADAR
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Zadranin Ferdinand
Perinović dostavio je pismo SHZ-u pod naslovom Tko je idiot?, koji dostavljamo hrvatskoj javnosti.
Tko je idiot?
Na blagdan sv. Lucije ulazim u Lovre, vidim poznata
lica Zadrana i profesora V. P. kako sjedi za stolom na svoje omiljeno mjesto.
Kaže mi da otvorim Zadarski list, i da ću u rubrici Tribina lijevo pri dnu
naići na sitan članak u kome me je Davor Aras usporedio Dostojevskim, s
obrazloženjem da je Dostojevski napisao Idiota, a da sam ja idiot zato
što o njemu svašta pišem.
Na Kalelargu zaustavlja me poznati zadarski
sveučilišni profesor (zamolio me je da niti u inicijalima ne spominjem njegovo
ime jer se čak i na portalu boji komentirati moj članak „Što Zadru znači
znanstvenik prof dr.sc. Josip Vidaković, a što Davor
Aras“ objavljen na info 057 i u Zadarskom listu 10. prosinca 2016.) da bi
mi čestitao na mojoj hrabrosti što pišem istinu. I hrvatski branitelj Zadranin
I. L. kaže mi da je već u sedam sati pročitao u Zadarskom listu člančić Davora
Arasa i da Davor nije mogao više napisati jer nema argumenata.
Jedini koji bi potvrdio, da ono što sam napisao nije
svašta, kao što piše Davor Aras, nego sušta istina je Radovan Dunatov. Ono o
čemu pišem događa se u njegovom resoru, a on se javno ne
očituje što mu je dužnost , premda niz godina pišem o ovom i sličnim problemima
u Zadru. Razlog tome je što je Davor Aras njemu šef, a Dunatov samo
prima plaću. Inače ne bi Radovan Dunatov u svojstvu predsjednika Komisije za
preimenovanje ulica devedesetih molio savjet MZ“Stanovi“ da mu pomogne, da je
Davor Aras navalio da jedna ulica na Stanove nosi ime njegove majke Rine Aras a
da ista nema biografiju ni minimalne uvjete da nosi ime jedne ulice na
Stanovima, ili ne bi Davor Aras smio zabranjivati predstavljanje bilo čije
knjige. To spada u odjel za kulturu gradske uprave.
Ako majka Davora Arasa mimo kriterija nosi ime jedne
ulice, ako meni kao zadarskom baštiniku danas u Nezavisnoj Republici Hrvatskoj
Davor Aras zabranjuje predstavljanje moje monografije u Znanstvenoj
knjižnici Zadar, za mene je to fašizam.
Prije
dva mjeseca urednik Zadarskog lista Šenol Selimović u nastavcima je objavio
osobe koje su likvidirali partizani. Među likvidiranima nalazio se direktor
Đila koji je mojeg djeda Marka prijavio kvešturi ( talijanskoj policiji)jer je
na Đilu pjevao Premilenu Domovinu.
Žalosna
je istina da se u Zadru više tuguje za osobama likvidiranih od strane partizana
(1944.- 1953.), nego za Zadrane koje su likvidirani likvidirali za vrijeme
fašizma u Zadru i to samo zbog njihove odvažnosti da se suprotstave Zlu. U
proteklih 25 godina hrpa znanstvenika i oni koji to nisu upregla je sve snage
da preuveliča partizanske zločine, umanjivši fašističke zločine nad Zadranima
kojih je bilo više i koji su planski uništavali hrvatsko biće u Zadru.
Prije
četiri godine Zadranin Walter Matulich koji boravi u Chiari el. poštom poslao
mi je poruku da je pročitao monografiju Nicola Luxarda De Franchi „Storia
del maraschino“ u kojoj spominje Zadrane zaposlene u
Luxardo, koji su surađivali s talijanašima i čudi se što nije našao (non
ho trovato il tuo papa )ime mojeg oca Hijacinta -Nanda tada zaposlenog u
Luxardu. Gospodinu Matulichu nije poznato da je moj otac sin mojeg djeda Marka
koji je kao Hrvat bio jako zajeban, nije dao nase nikome i zato je često bio
zatvaran u logor na Musapstanu. Zanimljivo je da su sinovi i unuci onih
koji surađivali s talijanašima danas veliki Hrvati, većina učlanjena u HDZ ,
neki zauzimaju visoki položaj u politici.
Prošle
godine udruga umirovljenika „Jazine1“ dobila je s pravom Nagradu Grada. Za
cijeli tjedan dobro planiran i implementiran program ( kultura, engleski,
pjevanje, ples, tombola) zajednički izleti i večere mnoge je
umirovljenike usrećilo pa se broj članova popeo čak i do 400 osoba.
Jedno
vrijeme rado sam pjevao u zboru umirovljenika u prostorijama Udruge kojeg
je vodio maestro Jurica Galić, posebno mi se dopalo kada smo na moju
inicijativu uštimavali i zapjevali Premilenu Domovinu, nastalu u Uvali
Jazine za vrijeme Napoleona, zbog koje je moj djed Marko završio u logor na
Musapstanu.
Prije mjesec dana u Udrugu umirovljenika stigla je
depeša iz gradske uprave s potpisom Dolores Grdović Kalmeta. Postavljena
na oglasnoj ploči depeša poručuje umirovljenicima da je zabranjeno pjevanje i
sviranje u prostorijama Udruge iz razloga što stanari okolnih zgrada
negoduju. Gospođa Kalmeta trebala je prethodno poslanoj depeši nazvati
inspekcijski nadzor koji bi temeljem Zakona o zaštiti od buke
Narodne novine, br. 30/ 09, 55/13 i 41/16 angažirao mjerenje buke oko prostorija
Udruge i tek ako bi buka bila za više od 5 dB(A) od dopuštene razine buke od
65dB(A) gospođa Kalmeta je smjela dostaviti depešu o zabrani pjevanja i
glazbe u prostorijama Udruge.
Gospođa Dolores misli, da ako je supruga
gradonačelnika Zadra da može donositi odluke mimo Zakona. Nedavno mi je
moj kolega s postdiplomskog iz logistike Mitchelle Lamy rekao:“ Vi Hrvati
donosite zakone koje neke ni sami ne poštujete, zato vas Europa manje poštuje.
Vaš mentalni sklop, moral i etika ispod su razine zakonskih normi koje
donosite“.
Iako se od primitka navedene Kalmetine depeše nije
pjevalo ni sviralo u prostorijama Udruge, na blagdan sv. Lucije umirovljenici
„Jazine 1“ dobili su posebne darove. Zamijenjena je i zaključana brava na
vratima ulaza u prostorije umirovljenika do daljnjega. Oni koji su došli
mjeriti šećer i krv mogli su samo poljubiti vrata. Važnija je Dolores nego dolore
–bol umirovljenika.
Kada su prije devet godina na najavljeno
predstavljanje moje monografije „ Dan kada
su sva zvona zvonila“ studenti poljubili vrata dvorane Znanstvene knjižnice pao
je komentar : „Brko je opet u modi“. Ja mislim da je danas u Zadru Duce
ponovo u modi.
Mr. sc. Ferdinand
Perinović
PRILOG:
Zadar, 16. prosinca
2016. godine
PODRUŽNICA ZADAR
Nema komentara:
Objavi komentar