STRANKA
HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
ZLU JE CILJ UNIŠTITI IME
Urušavanje na hrvatskim prostorima djelo
je kadrova u „institucijama,“ toliko su drski da se usude osporavati ime
hrvatskoga jezika a time i jezik hrvatski – pa i da se Hrvati služe svojim
jezikom, što je kulminacija i razlog da se zlo lustrira i procesuira, jer
se bahato ponašaju. Ime
je sve, zlu je cilj uništiti ime, po tom lako uništi jezik, obitelj, djecu,
narod. Za jednu zajednicu, čovjeku – jezik je mjerilo vitalnosti, jezik je rad
duha. Kada se jednom narodu zabrani upotreba vlastitog jezika i nametanjem
stranog okupacija je na djelu, a stanje za potencijalnu žrtvu alarmantno. Ako
se potencijalnom okupatoru dozvoli samo korak dalje moguća je propast jednog
naroda. Zatiranje jezika jednom narodu je stvarni pritisak na duh istog – nema
jezika – nema naroda – nema života.
Hrvat u Hrvatskoj ne smije izgovarati
hrvatske riječi, kao što nije smio niti za vrijeme mletačke ili srbijanske
okupacije. Dakle, kao i onda stvorena je teška sudbina, Hrvati su se morali
služiti latinskim, talijanskim ili kasnije srpskim jezikom, po kojem su se u
prošlom ratu između Hrvatske i Srbije određivale granice Virovitica – Karlobag,
jer su Srbi pomoću Garašanina i Karadžića tako i predvidjeli dok su stvarali
neke globalne sfere.
Kao spavači bude se prema potrebi meštara,
napadaju hrvatska ognjišta i pokazuju koliko uljezi imaju uporišta u svojim
matičnim državama:
1. deklaracijom o jeziku
2. konstrukcijama .., o
pozdravu Za dom spremni!
3. dnevno pomoću medija,
raznih izložbi, kazališta, filmova …
4. pomoću perverznih grupa
…
5. raznih perfidnih …
Dakle, nosioci vlasti u Hrvatskoj tako su
umreženi kao diverzanti, s raznim mentorima, i iz repova prošlih vremena, koji
zadnjih godina svojim stilom, po nagonima, ruše, što više to bolje,
vrijednosti, osnove općeg dobra Hrvata.
Posljedice uzroka se može pratiti kako je
došlo do inverzije dobra i zla u Hrvatskoj, pa se zlo nametnulo po svojim
željama, samo radi koristi, po cijenu hrvatskog općeg dobra. Zlo se začelo u
domu po obmanama i prevarama što danas točno pokazuje koliko Hrvata nije za dom
i domovinu – spremno žrtvovati se, već kada je u pitanju dom, djedovina
ponašaju se kao okupator – ne cijene sebe niti svoje ognjište, spremni su
egoistički olako sve rasprodati. Hrvate spremne za dom – ognjište braniti
dok stvaraju uvjete za rad i rađanje, napadani su iz raznih kutova …, jer se ne
prodaju za materijalne sitnice, i opiru porobljavanju – uništavanju.
Problemi nastaju dok se Hrvati kockaju s
lutalicama i pionirima kao neradnicima kada im se tendenciozno nametnu kao
kadar na terenu u institucijama. Kao takvi suprostavljaju se Hrvatima koji
brane svoj dom, po svojim željama spremni su otimati hrvatske domove.
Osim preko Vlada i Sabora, svjetske
varalice to rade i pomoću sudova, dok se potiskuje Hrvate a plaća svjetske
lutalice – prevarante, kao savjetnike, koji prosuđuju i presuđuju čak da je i
pozdrav „Za dom spremni!“ neozbiljna provokacija Hrvata. Dok isti paralelno
eksploatiraju, u skladu s vremenom, i ruše hrvatsko opće dobro kao strani,
drski hipernacionalisti. Smeta
im hrvatsko ime, ali ne smeta im hrvatski novac kuna, koji uzimaju iz proračuna
RH i rade protiv Hrvatske.
Dužnost nam je ukazati kako neki ovih
dana agresivno napadaju povijesne hrvatske pozdrave, pod kojima su se borili i
umirali toliki hrvatski velikani i vitezovi čista srca i zdrave pameti. Isti su
produžene ruke zla radi šake novčića. I gle čuda, Hrvati u Hrvatskoj ne bi
smjeli izgovarati hrvatske pozdrave. Zar bi oni htjeli da se Hrvati služe
srpskim ili nekim drugim jezikom? Za Hrvate kroz povijest sve je to poznato,
malo uz pomoć svojih, malo uz pomoć ostalih, uvijek su se udruživali protiv
Hrvata dok su jeli hrvatski kruh. Nakon što bi osvojili hrvatska područja i
uništili Hrvate, izmišljali bi i okrivljavali Hrvate kao da su oni
eksploatirali, okupirali i uništili njih, a ne oni Hrvate.
Evo pojašnjenja zašto Hrvati po njima ne
bi smjeli izgovarati hrvatske pozdrave na hrvatskom području. Oni kojima smeta
otpor i koji vole zauzete tuđe, će svim silama se truditi da nitko ne izgovara
kako je spreman braniti svoj dom. Ako Hrvati govore kako su spremni čuvati svoj
domovinu i dom to će postajati dio njihovog identiteta. Postat će dio njih.
Tada je teško napasti nekoga tko je spreman umrijeti za svoje. Taktika koju
koriste ti i takvi je da Hrvatima ogade i sami spomen na obranu. Kada navale,
nema nikoga tko bi se branio jer su kroz obrazovne programe i medije uvjerili
Hrvate kako je onaj koji se brani zapravo zločinac. Takvi će vam odmah kada kažete
da ste spremni braniti svoju domovinu, dom, svoju obitelj, svoje susjede,
prijatelje, braću, sestre..., reći Hrvati se ustaše. Dakle, okupatorima kroz povijest nije po
volji što se Hrvati usude ustati protiv njih kao neprijatelja, koji bi
okupirali Hrvatsku i eksploatirali Hrvate, pa zato Hrvate ne vole, nazivaju i
hrvatsku djecu ustašama. Oni
su umislili da Hrvati moraju biti pokorni – ukoliko se Hrvati ustanu, vrište
USTAŠE SE USTAŠE.
Hrvatski pozdravi su se kontinuirano
upotrebljavali kroz povijest. Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski branio je Siget
od najezde daleko brojnijih Turka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade,
umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne
gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je „ Za dom sad u boj!“ Nekih 250 do 300 godina kasnije, ban Josip
Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u
bitku, ban bi uzviknuo „Za dom!“ a
vojska bi odgovarala „Spremni umrijeti!“.
Opera Nikola Šubić Zrinski sadrži u sebi domoljubnu pjesmu U boj, u boj u kojoj
je bio i poklič „Za dom!“ Iz knjige Nikola
Šubić Zrinjski, Zajc I. Zagreb 2012., glazbena tragedija u 3 čina, II. i
III. čin navodimo: „Junaci, braćo! Ma gdje se Hrvat s Turci bije, za dom se
bori svoj! „Stijeg hrvatski
visoko se vije, Hrvat rado svoju krvcu lije za kralja, rod i dom!“ Iz svega
navedenog je vidljivo da se zlonamjerno podnose nekakve prijave nadležnim
službama. Nažalost njihovu prekršajni sudovi RH donose oslobađajuće presude
obrazlažući da se radi o povijesnim hrvatskim pozdravima.
Kronološki, tako djeluju uljezi i pioniri,
naročito zadnjeg hrvatskog okupatora, zato kvaziznanstvenici – umišljeni
hrvatski vladari, ne znaju što je dijalog, kritizerstvo, a što je diplomacija
za funkcioniranje jedne zajednice. Kao žabe, u ustajalim vodama i monotoniji,
napuhali su svoju veličinu pa objašnjavaju narodu po sofističko-diplomatskoj
logici. A takve se kao štetočine od 1990. – e. godine već trebalo procesuirati,
jer su u Saboru i drugim institucijama dizanjem ruku odobravali sabotaže,
potpisima kadrovirali diverzante po Hrvatskoj i to preko: pretvorbi, zapuštenih
polja, neobnovljenih tvornica, stimuliranjem droge, što je urodilo poraznom
demografijom, iseljavanjem Hrvata iz Hrvatske, terorom nad hrvatskim
pravoslavcima, stalnim pritiscima na hrvatski narod …, specijalnim ratovima…
Hrvati su opstali zahvaliti upornosti
koliko su čuvali domovinu, dom i svoje dostojanstvo. Hrvatima su i dalje
smetnja hrvatski „moderni“ vladari koji se udružuju s raznim torbarima,
mešetarima, robovima privida pa opterećuju narod kreditima, a od Hrvata stvaraju
neradnike i tako dovode u pitanje dom i dostojanstvo.
Zagreb-Zadar,
16. kolovoza 2017. godine
Nema komentara:
Objavi komentar