STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
DODIKOV SIGURNI AUTOPUT
Nakon što su
sredstva informiranja objavila da je predsjednik Republike Srpske Milorad
Dodik na autocesti u Hrvatskoj kod Vinkovaca platio kaznu zbog prebrze
vožnje pri povratku iz Beograda, a u vezi toga Dodik je novinarima
naveo „da ga ne treba štititi hrvatska policija i da se ne osjeća
sigurno kada ga oni štite i da vjeruje
da će vrlo brzo biti izgrađen autoput od Banje Luke do Bijeljine, do granice sa
Srbijom, i neće biti potrebe za putovanje kroz Hrvatsku”.
Dodiku još nije
jasno da hrvatska i bošnjačka vojska mogu u svakom momentu prekinuti koridor u
Posavini i kontrolirati ga do
granice sa Srbijom. Dakle, mogući izgrađeni
autoput od Banje Luke do Bijeljine, do granice sa Srbijom mogu uvijek
kontrolirati Hrvati i Bošnjaci u BiH. Dodik igra na kartu intriga i zamora, jer misli da
će se svijet umoriti od BiH-a, odnosno vara međunarodnu zajednicu.
O srpskoj agresiji na BiH engleski publicista i povjesničar Noel Malcolm, član Britanske akademije, zapisao je u knjizi Bosna-kratka povijest, koja je
objavljene u Londonu 1994. godine, a potom prevedena na hrvatski.
U knjizi
engleski istraživač Noel Malcolm piše „ Najzlokobniji dogođaji zbili su se u
prvim danima aprila, kad su Arkanove paravojne formacije stigle u Bijeljinu u
sjevernoistočnoj Bosni...Oni stigli u mirni i pretežno muslimanski gradić
Bijeljinu i počeli ga „osobađati“ ... Bilo je očito da su glavni ciljevi bili
najprije zaplašiti Muslimane i natjerati ih u bijeg, a onda podjariti srpsko
stanovništvo i regrutirati neke od lokalnih mladića u tu bajnu novu okupaciju
kako bi Srbi zagospodarili cijelim područjem. U jednom kasnijem izvještaju
procijenjeno je da je tom prilikom pobijeno gotovo stotinu Muslimana. Događaji
u nekoliko sljedećih sedmica pokazali su da je Bijeljina izabrana ponajprije
zbog svoje strateške važnosti. Ona se nalazi na ključnom mjestu blizu granice
Srbije, od kojeg se šire dva glavna kraka teritorja koje će zauzeti srbijanske
snage: dugačak pojas zemlje u sjevernoj Bosni kojom se Srbija povezala s vojnom
bazom u Banja Luci, s bosanskom krajinom i okupiranim područjem Hrvatske, i
pojas uz Drinu na istočnoj strani Bosne, što se proteže uz bosansko-srbijansku
granicu (uključujući tu i vitalne točke za linije opskrbe iz Srbije) sve do
srpskih područja u istočnoj Hercegovini. U idućim danima podvrgnuto je još
nekoliko gradova s brojnim muslimanskim stanovništvom u tom istočnom pojasu
Bosne istom tretmanu...
Uz Arkanove
tigrove uključene se u tu akciju i druge srbijanske paravojne jedinice, među
njima „Beli orlovi“ Mirka Jovića i Šešeljevi četnici. U nekoliko navrata, na
primjer u napadu na Zvornik u drugoj sedmici mjeseca aprila upotrijebljenje su
i artiljerijske jedinice JNA da granatiraju grad, a zatim, kad se grad predao,
ušle su u njega paravojne formacije da se obračunaju sa stanovništvom... Dakako
da je teren bio pripremljen emisijama Radio-televizije Beograd, koje su
upozoravale Srbe na opasnost od ustaških pogroma i fundamentalističkih džihada.
Koristeći se
prednostima iznenađenja i apsolutne superiornosti, JNA i njeni paravojni
pomoćnici zauzeli su u prvih pet-šest sedmica područje koje je obuhvatalo više
od 60 posto ukupnog teritorja Bosne i Hercegovine... To je bila uglavnom
invazija na Bosnu i Hercegovinu, planirana i dirigirana iz Srbije“.
Od 220.000
Hrvata u RS ostalo je 8000. Dakle, od 220 tisuća koliko ih je bilo do 1992.
godine, 92 posto Hrvata protjerano je iz Republike Srpske.
Eto kako je
Dodikova RS došla do područja, na etničkom čišćenju i zločinima, preko kojega
namjerava izgraditi autoput od Banje
Luke do Bijeljine, do granice sa Srbijom, a preko kojega će se Dodik osjećati sigurno.
Zagreb-Zadar, 25.
veljače 2018. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Nema komentara:
Objavi komentar