FAŠISTIČKO
- ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA
Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih
pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put
antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem.
Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U
prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na
talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s
tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti
složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i
ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj.
Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci,
Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko
i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob,
okupirali Zadar i hrvatska područja.
Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima
i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i
drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije
drugih naroda koliko su mogli.
Između ostalih prikladno formiranih naziva za
porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila
kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju
fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje
u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine.
Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima
neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati
okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918.
godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada
nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine.
Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se
obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i
tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u
naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede.
Kroz povijest uvijek je treća nepozvana
fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i
eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se
optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i
tako urušava hrvatsko biće.
Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije
obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali.
Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda
kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali
hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također
eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u
odnosu na neke okupatore iz prošlosti.
Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna
pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti
bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako
se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)?
Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale
spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog
osvajanja i eksploatiranja.
Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu
generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima
ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija.
Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla,
produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija
Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz
prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i
dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali,
poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su
i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće.
Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i
životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima
treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni
odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su
odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija
pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini.
Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu
Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko -
antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi
hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim
stilom glavama Hrvata.
Što to znači kada katolički biskup ističe kako u
Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego
šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora
Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da
pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i
antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo
zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim
njihovim prevarama i demagogijama.
Zastupnici smrti doista sebe preko
fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali
kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više
stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i
sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom.
Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka
budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to
rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za
sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom
propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli
zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na
druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit
ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa,
uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden,
a što se i danas podržava i širi u svijetu.
Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom
izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa
što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog
sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od
bitnog.
Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i
dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i
posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je
čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo.
Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je
posljedica fašističko – antifašističke zavjere.
U Zadru, 22. lipnja 2012. godine
POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE
Nema komentara:
Objavi komentar