STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
SRBIJA PRVA U EUROPI IZVRŠILA GENOCID NAD ŽIDOVIMA
http://hrnews.hr/vijesti/hrvatska/shz-srbija-prva-u-povijesti-izvrsila-genocid-nad-zidovima
http://www.tjedno.hr/28051-2/
http://hrnews.hr/vijesti/hrvatska/shz-srbija-prva-u-povijesti-izvrsila-genocid-nad-zidovima
http://www.tjedno.hr/28051-2/
Srbi kontinuirano lažu kao što to ovih dana radi u sredstvima
informiranja srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić
navodeći da Srbija u Drugom svjetskom ratu nije bila uz Hitlera i provodila
holokaust.
Iz
knjige Ljubice Štefan, „Mitovi i zatajena povijest“, Zagreb,1999.,
str.80.,81.,82.,86.,88.,90.,91., navodimo:
Uoči
Drugog svjetskog rata u Srbiji je bujao i razbuktavao se anitisemitizam, pri
čemu su glavni generatori bili fašistička stranka „Zbor“ Dimitrija Ljotića i
visoki crkveni velikodostojnici, kao i crkveni tisak. Uzor i ideal za
Ljotića bio je vođa Trećeg Reicha, kojega je veličao. Veliki broj pravoslavnih
svećenika bili su vrlo aktivni članovi „Zbora“. Najistaknutiji među njima bio
je glavni ideolog pravoslavlja i antisemitizma u srpskoj crkvi episkop
Nikolaj Velimirović, koji je već 1934. godine dobio od Hitlera odličje.
Vjerojatno u znak zahvalnosti on je 1935. u svojoj knjižici o sv. Savi pisao:
„Mora se odati poštovanje sadašnjem nemačkom vođi, koji je u XX veku došao na
ideju Svetog Save i kao laik poduzeo u svom narodu posao koji priliči jedino
svetitelju, geniju i heroju“. Nekoliko godina kasnije 1939.-on javno
propovijeda rasizam. „Mi smo ljudi arijevske rase, kojoj je sudba dodelila
počasnu ulogu…da plemena slabije rase i niže vere ne bi…“. U „Glasniku Srpske
pravoslavne patrijaršije“ nisu bili rijetki slučajevi ovakvog pisanja o
Židovima: „Jevreji su neprijatelj lukav kao zmija i opasan“. U tom listu
objavljene su i ove izjave tadašnjeg patrijarha Varnave dane njemačkim
novinama 1937. godine: „ Fuhrer vodi borbu koja služi na korist celom
čovečanstvu“, „Bog je poslao nemačkom narodu jednog dalekovidnog Fuhrera. Mi
verujemo njegovoj iskrenoj reči.“ Nešto prije toga Varnava je nazvao sovjetsku
vlast „židovskom varaličkom bandom“.
Zahvaljujući
zdušnoj suradnji svih srpskih vlasti i policije s Nijemcima, esesovac Harald
Turner već je sredinom 1942. godine izvjestio: „Srbija (je) zemlja u kojoj je
pitanje Židova i Cigana riješeno.“. Franz Rademacher iz nacističkog
Ministarstva vanjskih poslova javio je: „Židovsko pitanje u Srbiji nije više
akutno, sada samo preostaje da se riješe zakonska pitanja koja se tiču
imovine“. Šef njemačke službe sigurnosti u Srbiji A. Schafer pohvalio se:
Beograd-jedini veći grad Europe očišćen od Židova, postao je Judenfrei“.
Podsjetimo na povijesnu činjenicu: neslavno prvo mjesto u Europi u genocidu nad
Židovima Srbija je zauzela samo tri mjeseca poslije sastanka Reinharda
Heydricha, šefa njemačke službe sigurnosti, Heinricha Eichmanna, šefa
specijalnog odijela za Židove održanog 20. Siječnja 1942. Godine na jezeru
Wansee kraj Berlina, kada je donijeta odluka da se (tek!) pristupi „ konačnom
rješenju židovskog pitanja“.
Židove
u Srbiji nisu hvatali i ubijali samo Nijemci, nego i srpska policija, Nedićevi
dobrovoljci i četnici. Većina srpskih Židova ubijena je u logorima Banjica i
Sajmište. Nijedan Židov nikada nije uspio pobjeći iz logora. Najveći dio
srpskih Židova ubijen je u logoru Sajmište. Pretpostavlja se da broj
žrtava najmanje 11.000.
Nije
uopće poznato da je itko od pravoslavnih svećenika u Srbiji spasio ma i jednog
Židova ili bar to pokušao, ali su neki od njih nerijetko u svojim propovijedima
otvoreno izražavali antisemitske stavove, huškajući tako svoju pastvu protiv
Židova. A mitropolit Josif, kao poglavar srpske crkve, u ratno vrijeme mirno je
stavio svoj potpis ispod naredbe da je Židovima zabranjen prijelaz u
pravoslavnu vjeru, iako bi to za njih bila slamka spasa. Tri episkopa prva su
stavili svoje potpise na „Apel srpskom narodu“, kojim intelektualna elita
Srbije, njih preko 500, kolovoza 1941. godine javno izražava podršku
okupatorima i kvislinzima, što je jedinstven slučaj u Europi u tom ratnom
vihoru.
Zagreb -Zadar, 1. svibnja 2018. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Nema komentara:
Objavi komentar