STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA BENKOVAC
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
PRIKRIVENO IZVJEŠĆE O PROPASTI REGIONALNE
VELETRŽNICE BENKOVAC
DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI DOPIS RUKOVODITELJA
SEKTORA ZA OPĆE, PRAVNE I KADROVSKE POSLOVE REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC KOJI
JE DOSTAVIO TRGOVAČKOM SUDU ZADAR, A I BIVŠEM PREDSJEDNIKU NADZORNOG ODBORA ŽELJKU
LONČARU KOJI JE NAJODGOVORNIJI ZA PROPAST VELETRŽNICE.
TRGOVAČKI SUD U ZADRU
PREDMET: Poziv za svjedoka u predmetu Broj: 6 P-473/10
- opravdanje za nedolazak na ročište
Pozvan sam za svjedoka u predmetu broj gornji, odnosno predmetu u
kojem tužitelj Željko Lončar traži isplatu na ime neisplaćene nagrade
kao predsjednik Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac d.d.
Kao rukovoditelj 28. veljače 2011.g. o tome sam pisao Izviješće o radu koje ima i tuženik u svojoj arhivi, a ja Vam ga prilažem uz ovo
opravdanje.
Sve što sam pisao u tom izviješću je istinito i korektno napisano te
pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljujem da iza tog teksta u cijelosti stojim i danas.
Ja vodim radni spor zbog toga što sam dobio nezakoniti izvanredni
otkaz, a taj pravnik koji zastupa tuženika me često predlaže za
svjedoka. Međutim, obzirom da već 10 mjeseci ne primam nikakvu
naknadu, ne mogu doći na ročište jer iskreno rečeno- nemam za benzin.
Stručnjakinja koja sada vodi firmu je HDZ-ov kadar, također i
tužitelj, a to dovoljno govori o kakvim se osobama radi.
Ista je sa predstavnikom vlasnika već dogovorila stečaj pa ne vjerujem
da će mi isplatiti trošak za put.
S poštovanjem,
Goran Nimac dipl.iur
PREDMET: Poziv za svjedoka u predmetu Broj: 6 P-473/10
- opravdanje za nedolazak na ročište
Pozvan sam za svjedoka u predmetu broj gornji, odnosno predmetu u
kojem tužitelj Željko Lončar traži isplatu na ime neisplaćene nagrade
kao predsjednik Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac d.d.
Kao rukovoditelj 28. veljače 2011.g. o tome sam pisao Izviješće o radu koje ima i tuženik u svojoj arhivi, a ja Vam ga prilažem uz ovo
opravdanje.
Sve što sam pisao u tom izviješću je istinito i korektno napisano te
pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljujem da iza tog teksta u cijelosti stojim i danas.
Ja vodim radni spor zbog toga što sam dobio nezakoniti izvanredni
otkaz, a taj pravnik koji zastupa tuženika me često predlaže za
svjedoka. Međutim, obzirom da već 10 mjeseci ne primam nikakvu
naknadu, ne mogu doći na ročište jer iskreno rečeno- nemam za benzin.
Stručnjakinja koja sada vodi firmu je HDZ-ov kadar, također i
tužitelj, a to dovoljno govori o kakvim se osobama radi.
Ista je sa predstavnikom vlasnika već dogovorila stečaj pa ne vjerujem
da će mi isplatiti trošak za put.
S poštovanjem,
Goran Nimac dipl.iur
SEKTOR ZA OPĆE PRAVNE
I KADROVSKE POSLOVE
Rukovoditelj: Goran Nimac
Benkovac, 28. veljače 2011.g.
IZVIJEŠĆE O RADU za 2010.g.
Ovaj Sektor pored svojih redovnih obveza ima prioritetnu zadaću
zastupati tvrtku u svim sudskim postupcima koji se vode pred
građanskim, prekršajnim , kaznenim i trgovačkim sudovima, a jednako tako i drugim državnim tijelima koja su ovlaštena voditi upravne postupke.
I KADROVSKE POSLOVE
Rukovoditelj: Goran Nimac
Benkovac, 28. veljače 2011.g.
IZVIJEŠĆE O RADU za 2010.g.
Ovaj Sektor pored svojih redovnih obveza ima prioritetnu zadaću
zastupati tvrtku u svim sudskim postupcima koji se vode pred
građanskim, prekršajnim , kaznenim i trgovačkim sudovima, a jednako tako i drugim državnim tijelima koja su ovlaštena voditi upravne postupke.
Sve sudske i upravne postupke
ovdje nije potrebno detaljno opisivati
već ću se ukratko osvrnuti na one važnije koji imaju ili bi mogli
imati, veći utjecaj na poslovanje tvrtke.
a) Radni spor: tužiteljica Stojanka Arambašić Broj: P-2453/08
Tužba radi:- utvrđenja i isplate
Tužiteljica potražuje sveukupno 778.000,00 kn plus zatezne kamate koje počinju teći od dana podnošenja tužbe, odnosno od studenog 1995.g.
Tri puta je prvostupanjski sud presudio u korist tužiteljice, a
žalbeni sud (županijski) je dva puta uvažavao naše žalbe i vraćao na
ponovni postupak. Sada očekujemo odgovor na treću žalbu protiv presude od 5. 10.2010.g.
već ću se ukratko osvrnuti na one važnije koji imaju ili bi mogli
imati, veći utjecaj na poslovanje tvrtke.
a) Radni spor: tužiteljica Stojanka Arambašić Broj: P-2453/08
Tužba radi:- utvrđenja i isplate
Tužiteljica potražuje sveukupno 778.000,00 kn plus zatezne kamate koje počinju teći od dana podnošenja tužbe, odnosno od studenog 1995.g.
Tri puta je prvostupanjski sud presudio u korist tužiteljice, a
žalbeni sud (županijski) je dva puta uvažavao naše žalbe i vraćao na
ponovni postupak. Sada očekujemo odgovor na treću žalbu protiv presude od 5. 10.2010.g.
Općinski sud u Zadru po treći
put presuđuje u korist tužiteljice.
Ukoliko Županijski sud u Zadru potvrdi prvostupanjsku presudu bit ćemo jedna od mnogih tvrtki koju je jedna nepromišljena odluka bivšeg direktora zajedno sa - sporim sudom- dovela do njezine propasti i to samo zbog jednog na početku beznačajnog radnog spora koji se trebao završiti najdalje do kraja 1997.g. Da se spor završio za godinu ili dvije nitko ne bi bio toliko oštećen, a poglavito tuženik. Zato me čudi i ne mogu shvatiti -zašto se dozvolilo i odugovlačilo sa ovim radnim sporom koji traje punih 15. godina-? Direktori Prtenjača,
Vuksan, Stolić i Marić koji su bili u tom razdoblju ništa nisu poduzimali, a vjerujem da su razmišljali otprilike ovako:
- Ja nisam toj osobi dao otkaz i zato nisam kriv. Tvrtku kao tuženika
zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i to će oni riješiti-.
Dakle, totalno pogrešan i neozbiljan pristup problemu koji je nastao
zbog nepromišljenog postupka pojedinaca. Najprije zamjenika
povjerenika Vlade za Općinu Benkovac Vinka Pajića, a nakon Oluje i
direktora Ivice Marinovića koji iz neobjašnjivih razloga odbio zahtjev
za povratak radnice na posao.
Pravna analiza spora :
I dalje sam mišljenja da tužiteljica nije podnijela tužbu u zakonskim
rokovima i da je promašena pasivna legitimacija jer su za vrijeme okupacije prognanici svoj radno pravni status kao što je primanje zajamčenog dohotka i zadržavanje prava na kontinuitet rada, rješavali prijavom kod Povjerenstva Vlade za Općinu Benkovac. Tužiteljica je kasnila kod prijave tom Povjerenstvu jer je tada radila na određeno vrijeme u Zadru t.j. u poduzeću Bokanjac. Istoj zbog tog kašnjenja i prekida kontinuiteta rada nije priznat radno-pravni status prognanika po tadašnjoj Uredbi Vlade RH.
Također smo istaknuli da je nastupila zastara jer je tužiteljica svoj
radno-pravni status trebala tražiti još od 1992. godine, a ista je podignula tužbu tek 07.11.1995.g.
Tvrdimo da je sa tužbom kasnila i nakon Oluje kad se tuženik vratio u
svoje sjedište i počeo poslovati. Štoviše neposredno prije podnošenja
tužbe tužiteljica je sa tuženikom potpisala Ugovor na određeno
vrijeme kojeg je uredno odradila, čime je i sama priznala da je znala,
a time i pristala, da je prekinula rad i da nije u stalnom radnom
odnosu kod tuženika.
Ako sud ne uvaži sve ove prigovore tuženika i donese presudu u korist
tužiteljice, ovaj spor bi mogao biti stanovit problem vlasniku
tvrtke. Do ovog spora je došlo jer je bivši direktor I. Marinović
1995.g. odbio vratiti tužiteljicu na posao, i to samo zato jer nije
bila na prognaničkom spisku. Međutim, ista se brani da je tome jedini
razlog šikaniranje zbog njezine srpske nacionalnosti.
Na tom nacionalnom šikaniranju tužiteljica preko svoja dva angažirana odvjetnika bazira cijelu svoju obranu, te vrši pritisak na sud prijeteći da će ići do kraja, odnosno ako izgubi spor tražit će
pravdu kod Europskog suda za ljudska prava.
U svakom slučaju učinjena je ogromna nepromišljenost i šteta jer je
trebalo tužiteljicu 1995.g. vratiti na posao. Prije svega zato što je
ista kao stručan tehnolog bila potrebna, a to dokazuje i činjenica da je na njezino radno mjesto tad primljena druga tehnologinja. Dakle, neobjašnjivo loša i neodgovorna odluka tadašnjeg direktora koja bi nekog mogla skupo stajati. Još valja istaknuti da je sve do svibnja 2006.g. generalnu punomoć za zastupanje tuženika u ovom postupku imala zamjenica općinskog državnog odvjetnika J. Glavan. Nakon toga ista dostavlja cijeli spis nama i ja preuzimam predmet kao opunomoćenik direktora.
b) Tužitelj Ostrea d.o.o. Broj: III P-93/09
Tužba radi: -utvrđenja VPS: 101.000,00 kn
Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u kojem traži utvrđenje da nisu
trebali biti u zakupnom odnosu sa tuženikom u pogledu nekretnina
(dvije zgrade) i to u periodu od 12.07.2006.g. (jer su od tada bile u
vlasništvu Erste banke) do dana donošenja ove presude, slijedom čega
tuženik (RVB) prema tužitelju kroz navedeni period nema nikakvih
potraživanja po osnovi zakupnine za u tužbi navedene nekretnine oznake k.č.br.3769/3 i 3769/2 (dvije zgrade) obje položene u k.o.Buković.
Kada bi sud usvojio ovu tužbu onda bi tužitelj postavio novi tužbeni
zahtjev za naknadu štete odnosno tražio bi da mu se vrati u tom periodu uplaćena zakupnina.
Dostavljen je odgovor na tužbu kojem se osporavaju navodi tužitelja i
to kako slijedi:
- temeljni Ugovor o poslovnoj suradnji od 17.srpnja 2000 g. i drugi
naknadno sklopljeni ugovori i aneksi koje su sklopili tužitelj (Ostrea
d.o.o.) i tuženik (RVB), nisu se odnosili samo na te dvije zgrade već
i na poslovnu zgradu zv. Porta, u kojoj su koristili tri ureda sa svim
priključcima i sanitarnim čvorom, te korištenje okolnog dvorišta;
Ukoliko Županijski sud u Zadru potvrdi prvostupanjsku presudu bit ćemo jedna od mnogih tvrtki koju je jedna nepromišljena odluka bivšeg direktora zajedno sa - sporim sudom- dovela do njezine propasti i to samo zbog jednog na početku beznačajnog radnog spora koji se trebao završiti najdalje do kraja 1997.g. Da se spor završio za godinu ili dvije nitko ne bi bio toliko oštećen, a poglavito tuženik. Zato me čudi i ne mogu shvatiti -zašto se dozvolilo i odugovlačilo sa ovim radnim sporom koji traje punih 15. godina-? Direktori Prtenjača,
Vuksan, Stolić i Marić koji su bili u tom razdoblju ništa nisu poduzimali, a vjerujem da su razmišljali otprilike ovako:
- Ja nisam toj osobi dao otkaz i zato nisam kriv. Tvrtku kao tuženika
zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i to će oni riješiti-.
Dakle, totalno pogrešan i neozbiljan pristup problemu koji je nastao
zbog nepromišljenog postupka pojedinaca. Najprije zamjenika
povjerenika Vlade za Općinu Benkovac Vinka Pajića, a nakon Oluje i
direktora Ivice Marinovića koji iz neobjašnjivih razloga odbio zahtjev
za povratak radnice na posao.
Pravna analiza spora :
I dalje sam mišljenja da tužiteljica nije podnijela tužbu u zakonskim
rokovima i da je promašena pasivna legitimacija jer su za vrijeme okupacije prognanici svoj radno pravni status kao što je primanje zajamčenog dohotka i zadržavanje prava na kontinuitet rada, rješavali prijavom kod Povjerenstva Vlade za Općinu Benkovac. Tužiteljica je kasnila kod prijave tom Povjerenstvu jer je tada radila na određeno vrijeme u Zadru t.j. u poduzeću Bokanjac. Istoj zbog tog kašnjenja i prekida kontinuiteta rada nije priznat radno-pravni status prognanika po tadašnjoj Uredbi Vlade RH.
Također smo istaknuli da je nastupila zastara jer je tužiteljica svoj
radno-pravni status trebala tražiti još od 1992. godine, a ista je podignula tužbu tek 07.11.1995.g.
Tvrdimo da je sa tužbom kasnila i nakon Oluje kad se tuženik vratio u
svoje sjedište i počeo poslovati. Štoviše neposredno prije podnošenja
tužbe tužiteljica je sa tuženikom potpisala Ugovor na određeno
vrijeme kojeg je uredno odradila, čime je i sama priznala da je znala,
a time i pristala, da je prekinula rad i da nije u stalnom radnom
odnosu kod tuženika.
Ako sud ne uvaži sve ove prigovore tuženika i donese presudu u korist
tužiteljice, ovaj spor bi mogao biti stanovit problem vlasniku
tvrtke. Do ovog spora je došlo jer je bivši direktor I. Marinović
1995.g. odbio vratiti tužiteljicu na posao, i to samo zato jer nije
bila na prognaničkom spisku. Međutim, ista se brani da je tome jedini
razlog šikaniranje zbog njezine srpske nacionalnosti.
Na tom nacionalnom šikaniranju tužiteljica preko svoja dva angažirana odvjetnika bazira cijelu svoju obranu, te vrši pritisak na sud prijeteći da će ići do kraja, odnosno ako izgubi spor tražit će
pravdu kod Europskog suda za ljudska prava.
U svakom slučaju učinjena je ogromna nepromišljenost i šteta jer je
trebalo tužiteljicu 1995.g. vratiti na posao. Prije svega zato što je
ista kao stručan tehnolog bila potrebna, a to dokazuje i činjenica da je na njezino radno mjesto tad primljena druga tehnologinja. Dakle, neobjašnjivo loša i neodgovorna odluka tadašnjeg direktora koja bi nekog mogla skupo stajati. Još valja istaknuti da je sve do svibnja 2006.g. generalnu punomoć za zastupanje tuženika u ovom postupku imala zamjenica općinskog državnog odvjetnika J. Glavan. Nakon toga ista dostavlja cijeli spis nama i ja preuzimam predmet kao opunomoćenik direktora.
b) Tužitelj Ostrea d.o.o. Broj: III P-93/09
Tužba radi: -utvrđenja VPS: 101.000,00 kn
Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u kojem traži utvrđenje da nisu
trebali biti u zakupnom odnosu sa tuženikom u pogledu nekretnina
(dvije zgrade) i to u periodu od 12.07.2006.g. (jer su od tada bile u
vlasništvu Erste banke) do dana donošenja ove presude, slijedom čega
tuženik (RVB) prema tužitelju kroz navedeni period nema nikakvih
potraživanja po osnovi zakupnine za u tužbi navedene nekretnine oznake k.č.br.3769/3 i 3769/2 (dvije zgrade) obje položene u k.o.Buković.
Kada bi sud usvojio ovu tužbu onda bi tužitelj postavio novi tužbeni
zahtjev za naknadu štete odnosno tražio bi da mu se vrati u tom periodu uplaćena zakupnina.
Dostavljen je odgovor na tužbu kojem se osporavaju navodi tužitelja i
to kako slijedi:
- temeljni Ugovor o poslovnoj suradnji od 17.srpnja 2000 g. i drugi
naknadno sklopljeni ugovori i aneksi koje su sklopili tužitelj (Ostrea
d.o.o.) i tuženik (RVB), nisu se odnosili samo na te dvije zgrade već
i na poslovnu zgradu zv. Porta, u kojoj su koristili tri ureda sa svim
priključcima i sanitarnim čvorom, te korištenje okolnog dvorišta;
- tuženik je tužitelju
uredno ispostavljao račune za mjesečni zakup
od 48.800,00 kn koje je tužitelj uredno priznavao i ovjeravao svojim
pečatom na Izvodima iz otvorenih stavki.;
- Erste banka je 01.02.2008.g. tužitelju dostavila obavijest o
promjeni vlasništva na nekretninama u kojoj se navodi da je od
12.07.2006.g. aktiviranjem hipoteke (fiducije) ona postala vlasnik
predmetnih dviju zgrada, te ista tvrdi da je od tada tužitelj dužan
njima plaćati zakup;
- dana 08.03. 2008.g. RVB ulaže žalbu na rješenje zemljišnoknjižnog
odjela (Posl. broj: Z-25/08) kojim je dopuštena uknjižba brisanja zabilježbe i uknjižba prava vlasništva predmetne dvije zgrade u korist Erste banke;
- dana 28.07.2008.g. Erste banka prodaje te dvije zgrade tvrtki Adria
d.d. Zadar sa kojom 06.05.2009.g. sklapa Sporazum o primopredaji
nekretnina;
od 48.800,00 kn koje je tužitelj uredno priznavao i ovjeravao svojim
pečatom na Izvodima iz otvorenih stavki.;
- Erste banka je 01.02.2008.g. tužitelju dostavila obavijest o
promjeni vlasništva na nekretninama u kojoj se navodi da je od
12.07.2006.g. aktiviranjem hipoteke (fiducije) ona postala vlasnik
predmetnih dviju zgrada, te ista tvrdi da je od tada tužitelj dužan
njima plaćati zakup;
- dana 08.03. 2008.g. RVB ulaže žalbu na rješenje zemljišnoknjižnog
odjela (Posl. broj: Z-25/08) kojim je dopuštena uknjižba brisanja zabilježbe i uknjižba prava vlasništva predmetne dvije zgrade u korist Erste banke;
- dana 28.07.2008.g. Erste banka prodaje te dvije zgrade tvrtki Adria
d.d. Zadar sa kojom 06.05.2009.g. sklapa Sporazum o primopredaji
nekretnina;
-porezna uprava je 935.000,00
kn rješenjem o ovrsi (preusmjerila dug)
i od tužitelja naplatila taj iznos, a zaključno do 06.05. 2009.g.
tuženik RVB na ime zakupnine potražuje protutužbom od tužitelja još
425.741,53 kn.
Ukratko rečeno tužitelj Ostrea d.o.o. ima namjeru osporiti svoj dug
tvrdeći da nisu trebali plaćati zakupninu poslije 12.07.2006.g. kad su
dvije zgrade prešle u vlasništvo Erste banke, a tuženik tvrdi da jesu
i to sve do predaje tih zgrada tvrtki Adria iz razloga što smo se
žalili na uknjižbu i čekamo odgovor na žalbu od višeg suda, a osim
toga u ugovoru po kojem se naplaćivao mjesečni zakup, odnosio se i na druge prostore i obveze.
Taj Ugovor o poslovnoj suradnji koji je zaključen 17.srpnja 2000.g. na
rok od 10. godina (do 17.srpnja 2010) niti tužitelj niti tuženik nisu
raskinuli jer su imali poslovnu suradnju sve do 06.05. 2009. g.,
odnosno tog datuma je tužitelj "Sporazumom o primopredaji nekretnina" predao dvije zgrade novom kupcu, tj. tvrtci Adria d.d. Zadar, nakon čega je preselio u svoje nove poslovne zgrade u mjestu Stankovci.
i od tužitelja naplatila taj iznos, a zaključno do 06.05. 2009.g.
tuženik RVB na ime zakupnine potražuje protutužbom od tužitelja još
425.741,53 kn.
Ukratko rečeno tužitelj Ostrea d.o.o. ima namjeru osporiti svoj dug
tvrdeći da nisu trebali plaćati zakupninu poslije 12.07.2006.g. kad su
dvije zgrade prešle u vlasništvo Erste banke, a tuženik tvrdi da jesu
i to sve do predaje tih zgrada tvrtki Adria iz razloga što smo se
žalili na uknjižbu i čekamo odgovor na žalbu od višeg suda, a osim
toga u ugovoru po kojem se naplaćivao mjesečni zakup, odnosio se i na druge prostore i obveze.
Taj Ugovor o poslovnoj suradnji koji je zaključen 17.srpnja 2000.g. na
rok od 10. godina (do 17.srpnja 2010) niti tužitelj niti tuženik nisu
raskinuli jer su imali poslovnu suradnju sve do 06.05. 2009. g.,
odnosno tog datuma je tužitelj "Sporazumom o primopredaji nekretnina" predao dvije zgrade novom kupcu, tj. tvrtci Adria d.d. Zadar, nakon čega je preselio u svoje nove poslovne zgrade u mjestu Stankovci.
Dana 15.02. 2010.g. tuženik
(RVB) je ustao protutužbom s kojom traži od tužitelja (Ostrea) isplatu
425.741,53 kn.
OVRŠNI POSTUPCI
c) Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR-Zagreb)
Ovrha - Broj: Ovr-186/08
Ova banka je radi osiguranja svoje novčane tražbine od dva kredita
(650.000,00 i 250.000,00 EUR-a) upisala hipoteku (fiduciju) na 13
nekretnina (zgrade i zemljišta) koje u naravi čine 2/3 vrijednosti
društva.
Dana 23.09.2009.g. kod Općinskog suda u Benkovcu održano je ročište za prvu javnu prodaju hipotekarnih nekretnina. Na to ročište nitko od zainteresiranih kupaca niti je platio jamstvo niti se javio za
sudjelovanje u ovoj sudskoj dražbi.
Na prijedlog opunomoćenika ovrhovoditelja sud je zaključkom odlučio da će se slijedeće ročište za dražbu odrediti naknadno pisanim putem.
d) Hrvatski zavod za zapošljavanje
Ovrha- Broj: Ovr-7/05
Na temelju prijedloga Hrvatske poštanske Banke uknjiženo je pravo
zaloga (hipoteke) na k.č.br. 1230/2 , u naravi zgrada hladnjače
(komore) u korist te banke i nad-hipoteke u korist Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), a sve radi osiguranja kreditne tražbine u iznosu 1.750.000,00 kn.
HZZ putem izdane punomoći odvjetničkom timu "Gugić & Kovačić" je usporedno sa ovršnim postupkom vodio građansko pravni spor kod
Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji je 30.listopada 2009.g.
okončan pravomoćnom presudom (Posl.br. I-P-862/08) prema kojoj se
nalaže tuženiku (RVB-u) da isplati tužitelju HZZ-u 3.540.338,20 kn sa
zateznom kamatom, dakle, oko 4 milijuna. Ovdje valja navesti da će se ovaj odvjetnički tim kojeg je angažiralo državno tijelo (HZZ) protiv tvrtke u većinskom državnom vlasništvu itekako dobro naplatiti. Za sada samo za sastav tužbe i ovršnog prijedloga potražuju 75.000,00 kn, a radi se o nespornom kreditnom dugu.
Ovršni postupak je u fazi zakazivanja prvog ročišta nakon što je bila
procjene ovršne nekretnine putem građevinskog vještaka.
Građevinski vještak N.Vuksan je dovršio procjenu, a na moj upit
-koliko je procijenio predmetnu nekretninu ?- odgovorio mi je -preko
20 milijuna kuna-.
Mislim da će ovrhovoditelj dati prigovor na tu nerealnu procjenu jer
se nitko neće javiti kao kupac. Također se može zatražiti od suda nova
procjena, a može se prihvatiti procjena po službeno dostavljenim
podacima nadležne Porezne uprave.
Ovaj kredit od 1,75 milijuna kuna iz 1999.g. nitko od prethodnih
direktora nije htio vraćati, iako se bez većih problema mogao i morao
vraćati. On je čisti dokaz da je ova tvrtka planski dovedena u fazu
prodaje za jednu kunu ili prodaje putem sudske dražbe.
Nakon što smo pisali predstavku predsjednici Vlade, zbog angažiranja skupih odvjetnika i bespotrebno duplo vođenom postupku, predstavnik ovrhovoditelja, odnosno ravnateljica HZZa gđa.A.P.Jarallah se nakon par dana javila telefonom i dogovorila sklapanje izvan sudske nagodbe.
OVRŠNI POSTUPCI
c) Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR-Zagreb)
Ovrha - Broj: Ovr-186/08
Ova banka je radi osiguranja svoje novčane tražbine od dva kredita
(650.000,00 i 250.000,00 EUR-a) upisala hipoteku (fiduciju) na 13
nekretnina (zgrade i zemljišta) koje u naravi čine 2/3 vrijednosti
društva.
Dana 23.09.2009.g. kod Općinskog suda u Benkovcu održano je ročište za prvu javnu prodaju hipotekarnih nekretnina. Na to ročište nitko od zainteresiranih kupaca niti je platio jamstvo niti se javio za
sudjelovanje u ovoj sudskoj dražbi.
Na prijedlog opunomoćenika ovrhovoditelja sud je zaključkom odlučio da će se slijedeće ročište za dražbu odrediti naknadno pisanim putem.
d) Hrvatski zavod za zapošljavanje
Ovrha- Broj: Ovr-7/05
Na temelju prijedloga Hrvatske poštanske Banke uknjiženo je pravo
zaloga (hipoteke) na k.č.br. 1230/2 , u naravi zgrada hladnjače
(komore) u korist te banke i nad-hipoteke u korist Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), a sve radi osiguranja kreditne tražbine u iznosu 1.750.000,00 kn.
HZZ putem izdane punomoći odvjetničkom timu "Gugić & Kovačić" je usporedno sa ovršnim postupkom vodio građansko pravni spor kod
Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji je 30.listopada 2009.g.
okončan pravomoćnom presudom (Posl.br. I-P-862/08) prema kojoj se
nalaže tuženiku (RVB-u) da isplati tužitelju HZZ-u 3.540.338,20 kn sa
zateznom kamatom, dakle, oko 4 milijuna. Ovdje valja navesti da će se ovaj odvjetnički tim kojeg je angažiralo državno tijelo (HZZ) protiv tvrtke u većinskom državnom vlasništvu itekako dobro naplatiti. Za sada samo za sastav tužbe i ovršnog prijedloga potražuju 75.000,00 kn, a radi se o nespornom kreditnom dugu.
Ovršni postupak je u fazi zakazivanja prvog ročišta nakon što je bila
procjene ovršne nekretnine putem građevinskog vještaka.
Građevinski vještak N.Vuksan je dovršio procjenu, a na moj upit
-koliko je procijenio predmetnu nekretninu ?- odgovorio mi je -preko
20 milijuna kuna-.
Mislim da će ovrhovoditelj dati prigovor na tu nerealnu procjenu jer
se nitko neće javiti kao kupac. Također se može zatražiti od suda nova
procjena, a može se prihvatiti procjena po službeno dostavljenim
podacima nadležne Porezne uprave.
Ovaj kredit od 1,75 milijuna kuna iz 1999.g. nitko od prethodnih
direktora nije htio vraćati, iako se bez većih problema mogao i morao
vraćati. On je čisti dokaz da je ova tvrtka planski dovedena u fazu
prodaje za jednu kunu ili prodaje putem sudske dražbe.
Nakon što smo pisali predstavku predsjednici Vlade, zbog angažiranja skupih odvjetnika i bespotrebno duplo vođenom postupku, predstavnik ovrhovoditelja, odnosno ravnateljica HZZa gđa.A.P.Jarallah se nakon par dana javila telefonom i dogovorila sklapanje izvan sudske nagodbe.
Nagodba je potpisana sa naše
strane i dostavljena ravnateljici na
supotpis. Međutim, do danas ravnateljica nije vratila dva naša
primjerka potpisane nagodbe, a ista kaže da nam ih neće niti dostaviti
sve dok ne počnemo otplaćivati dospjele rate po nagodbi, te u
protivnom tvrdi da će nagodbu raskinuti.
Pretpostavljam da će tako i biti jer za sad još nemamo dovoljno
sredstava da platimo niti dospjele niti iduće rate po toj nagodbi.
Ovo konkretno znači da će HZZ sa ostalim vjerovnicima vjerojatno
tražiti neko povoljnije rješenje.
e) Nacionalna veletržnica Zagreb
supotpis. Međutim, do danas ravnateljica nije vratila dva naša
primjerka potpisane nagodbe, a ista kaže da nam ih neće niti dostaviti
sve dok ne počnemo otplaćivati dospjele rate po nagodbi, te u
protivnom tvrdi da će nagodbu raskinuti.
Pretpostavljam da će tako i biti jer za sad još nemamo dovoljno
sredstava da platimo niti dospjele niti iduće rate po toj nagodbi.
Ovo konkretno znači da će HZZ sa ostalim vjerovnicima vjerojatno
tražiti neko povoljnije rješenje.
e) Nacionalna veletržnica Zagreb
Ovrha Broj: Ovr-499/09
Ovrhovoditelj Nacionalna veletržnica Zagreb preko odvjetničkog tima Eterović -Šarac iz Zagreba je 2007.godine predložila i dobila
rješenje o ovrsi (Ovr: 58/07) radi naplate kreditnog duga u iznosu
191.197,95 Eura, sa zateznim kamatama.
Iako ima argumenata da se ovršenik (RVB) na to rješenje žali, direktor
A.Marić se nije žalio, a pravniku je utajo podatak da je tvrtci
dostavljeno rješenje o ovrsi, odnosno da je ova ovrha pokrenuta. Dali
se ovdje radi o neznanju ili je to bio dogovor sa direktorom
ovrhovoditelja Zoranom Krsnikom, ne znam, ali sam siguran da bi u
parnici ovaj spor dobili jer ta kreditna sredstva nisu doznačena
ovršeniku.
Dakle, sredstva za navedeni kredit nisu doznačena ovršeniku
(korisniku) niti su plaćeni bilo kakvi radovi od tih sredstava, što bi
u daljnjem parničnom postupku ovršenik to lako dokazao.
Na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi iz 2007.g. ovrhovoditelj
12.11.2009.g. podnosi prijedlog za provedbu pravomoćnog rješenja o
ovrsi Ovr: 58/07 (dakle, onog iz 2007.g. na kojeg se ovršenik nije
žalio), te traži naplatu kreditnog potraživanja prodajom svih
nekretnina ovršenika u k.o. Buković.
Trgovački sud u Zadru je 12.12.2009.g. donio rješenje o ovrsi: Ovr:
-499/09 s kojim prihvaća predloženu ovrhu. Na to rješenje smo
uložili žalbu.
Ovdje valja još istaknuti da je teško očekivati uspjeh po ovoj žalbi
jer su se ti žalbeni navodi trebali istaknuti ranije u rješenju Ovr:
58/07, ali ipak valja pričekati odluku trgovačkog suda.
f) Tužba radi isplate 135.000,00 kn; Posl.br. 6P-473/10
Tužitelj: bivši predsjednik Nadzornog odbora Željko Lončar
Dana 22.09.2010.g. Ž.Lončar je podnio tužbu radi isplate neisplaćene
nagrade za vrijeme svog mandata kao predsjednik N.O.-a tvrtke.
Tužitelj kod tuženika je obnašao dužnost predsjednika Nadzornog odbora od 19.01.2005.g. pa sve do 27.01.2011.g. , što mu tuženik priznaje, odnosno ta činjenica nije sporna.
Nije sporno ni to da je temeljem članka 27. Statuta društva propisano
da članovi NO-a imaju pravo na nagradu, a visinu iste na prijedlog
Uprave (direktor) utvrđuje Skupština.
Točno je kako navodi tužitelj da je dana 23.12.2008.g. Skupština
tuženika (vlasnik) donijela odluku da se predsjedniku NO-a (tužitelju)
utvrđuje nagrada u iznosu od 3.000,00 kn neto, a za ostale članove
2.700,00 kn.
Zbog recesije i odluke Vlade RH, Skupština dana 10.07.2009.g. smanjuje iznos nagrade i utvrđuje 1.500,00 kn mjesečno za sve članove, koja odluka vrijedi i do danas.
Dakle, tužitelju pripada nagrada i to mjesečno 3.000,00 kn neto
počevši od 23.12.2008.g. kada je Skupština i donijela odluku, a ne od
dana tuženikovog imenovanja , jer ista ne vrijedi retroaktivno, pa
sve do 10.srpnja 2009.g. kada mu pripada mjesečni iznos od 1.500,00
kn, tako da bi to bilo do sada zaključno za siječanj 2011.g. svega
cca 44.500,00 kn neto.
II. Međutim, tužitelj je primio akontaciju na ime nagrade od 60.000,00
kn neto, što predmnijeva da je tužitelj dužan tuženiku još 15.500,00
kn (60.000,00 - 44.500,00) koji dug tuženik predlaže tužitelju da
kompenziraju kako ne bi morao podignuti protutužbu, odnosno na ročištu
će se tuženik izjasniti o protutužbi kada prethodno provjeri
podatak:- dali je tužitelj kako u tužbi tvrdi, uplatio porez u iznosu
od 21.000,00 kn ?
Ostali članovi N.O.-a nisu ustali tužbom jer su vjerujem svjesni da su
isplatom akontacije preplaćeni. Ovu tvrdnju i činjenicu potkrepljujem
i sa očitovanjem vlasnika (Fonda) koji se dopisom izjasnio da prihvaća ovo moje tumačenje i ujedno nalaže da predsjednik i članovi N.O.-a višak nezakonito primljenog iznosa vrate.
xxxxxxxxxxxxxxxx
Ovaj spor i nezakonito i neovlašteno izglasavanje visokih nagrada i
akontacije samo potvrđuje moje sumnje da prethodni N.O. nije ništa
dobro donio ovoj tvrtki već je samo razmišljao kako će se kroz nagrade naplatiti. Štoviše za vrijeme njihovog mandata može im se zamjeriti slijedeće:
- gotovo svi krediti su zbog neplaćanja otkazani, a bilo je prostora
kako za plaćanje tako i za odgodu;
- zbog neplaćanja kredita hipotekarni vlasnik Erste banka prodaje
dvije zgrade tvrtki Adria, a višak od milijun kuna dobiven prodajom
nije se tražio;
- na sjednici N.O.-a jednoglasno su povukli tužbu za uknjižbu
zemljišta zv. Sajmište (27000 m2) na kojem je i danas upisan posjed u
katastru na ovoj tvrtci. Štoviše, isto je ušlo u procjenu temeljnog
kapitala tvrtke. Zemljište je uzurpirao Grad Benkovac koji je bio
tuženik u ovom sporu. . Svi članovi su podignuli ruku za povlačenje
tužbe po nagovoru gradonačelnika, a odluku o povlačenju tužbe sročila je pravnica Grada Benkovca Dakle, zlouporabom položaja i ovlasti počinjeno je kazneno djelo s kojim je ovo Društvo oštećeno za 3milijuna kuna. ;
- nisu se osvrtali na veliko i bespotrebno trošenje sredstava na ime
reprezentacije, športske opreme, bonove za direktorov mobitel, lažne
putne naloge, fiktivne račune za izmišljene večere i sl.
Zbog navedenih troškova podnijeta je anonimna kaznena prijava temeljem koje je izvršen policijski očevid. Sve je to rezultiralo iznenadnom ostavkom direktora Marića iako mu je bio počeo drugi mandat. Za mandat se izborio na način da je nezakonito isplatio nagrade članovima NO-a , odnosno četvorici članova i to svakom cca 60.000,00 kn, a samo predstavniku radnika J.Bljaiću je dodatno platio i porez na taj iznos.
O ovome sam upoznao HFP kao predstavnika većinskog vlasnika Društva, koji je naložio da se ti iznosi vrate Društvu. Međutim, do danas se to se nije dogodilo.
Zaključak:
Ako se ne zaustave ovršni postupci HBOR-a, HZZ-a i Nacionalne
veletržnice Benkovac, koji se vode za naplatu kreditnih potraživanja
sudskom dražbom, desit će se ono najgore, odnosno 90% vrijednosti
tvrtke prodati će se za male iznose u sudskom ovršnom postupku.
Ovrhovoditelj Nacionalna veletržnica Zagreb preko odvjetničkog tima Eterović -Šarac iz Zagreba je 2007.godine predložila i dobila
rješenje o ovrsi (Ovr: 58/07) radi naplate kreditnog duga u iznosu
191.197,95 Eura, sa zateznim kamatama.
Iako ima argumenata da se ovršenik (RVB) na to rješenje žali, direktor
A.Marić se nije žalio, a pravniku je utajo podatak da je tvrtci
dostavljeno rješenje o ovrsi, odnosno da je ova ovrha pokrenuta. Dali
se ovdje radi o neznanju ili je to bio dogovor sa direktorom
ovrhovoditelja Zoranom Krsnikom, ne znam, ali sam siguran da bi u
parnici ovaj spor dobili jer ta kreditna sredstva nisu doznačena
ovršeniku.
Dakle, sredstva za navedeni kredit nisu doznačena ovršeniku
(korisniku) niti su plaćeni bilo kakvi radovi od tih sredstava, što bi
u daljnjem parničnom postupku ovršenik to lako dokazao.
Na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi iz 2007.g. ovrhovoditelj
12.11.2009.g. podnosi prijedlog za provedbu pravomoćnog rješenja o
ovrsi Ovr: 58/07 (dakle, onog iz 2007.g. na kojeg se ovršenik nije
žalio), te traži naplatu kreditnog potraživanja prodajom svih
nekretnina ovršenika u k.o. Buković.
Trgovački sud u Zadru je 12.12.2009.g. donio rješenje o ovrsi: Ovr:
-499/09 s kojim prihvaća predloženu ovrhu. Na to rješenje smo
uložili žalbu.
Ovdje valja još istaknuti da je teško očekivati uspjeh po ovoj žalbi
jer su se ti žalbeni navodi trebali istaknuti ranije u rješenju Ovr:
58/07, ali ipak valja pričekati odluku trgovačkog suda.
f) Tužba radi isplate 135.000,00 kn; Posl.br. 6P-473/10
Tužitelj: bivši predsjednik Nadzornog odbora Željko Lončar
Dana 22.09.2010.g. Ž.Lončar je podnio tužbu radi isplate neisplaćene
nagrade za vrijeme svog mandata kao predsjednik N.O.-a tvrtke.
Tužitelj kod tuženika je obnašao dužnost predsjednika Nadzornog odbora od 19.01.2005.g. pa sve do 27.01.2011.g. , što mu tuženik priznaje, odnosno ta činjenica nije sporna.
Nije sporno ni to da je temeljem članka 27. Statuta društva propisano
da članovi NO-a imaju pravo na nagradu, a visinu iste na prijedlog
Uprave (direktor) utvrđuje Skupština.
Točno je kako navodi tužitelj da je dana 23.12.2008.g. Skupština
tuženika (vlasnik) donijela odluku da se predsjedniku NO-a (tužitelju)
utvrđuje nagrada u iznosu od 3.000,00 kn neto, a za ostale članove
2.700,00 kn.
Zbog recesije i odluke Vlade RH, Skupština dana 10.07.2009.g. smanjuje iznos nagrade i utvrđuje 1.500,00 kn mjesečno za sve članove, koja odluka vrijedi i do danas.
Dakle, tužitelju pripada nagrada i to mjesečno 3.000,00 kn neto
počevši od 23.12.2008.g. kada je Skupština i donijela odluku, a ne od
dana tuženikovog imenovanja , jer ista ne vrijedi retroaktivno, pa
sve do 10.srpnja 2009.g. kada mu pripada mjesečni iznos od 1.500,00
kn, tako da bi to bilo do sada zaključno za siječanj 2011.g. svega
cca 44.500,00 kn neto.
II. Međutim, tužitelj je primio akontaciju na ime nagrade od 60.000,00
kn neto, što predmnijeva da je tužitelj dužan tuženiku još 15.500,00
kn (60.000,00 - 44.500,00) koji dug tuženik predlaže tužitelju da
kompenziraju kako ne bi morao podignuti protutužbu, odnosno na ročištu
će se tuženik izjasniti o protutužbi kada prethodno provjeri
podatak:- dali je tužitelj kako u tužbi tvrdi, uplatio porez u iznosu
od 21.000,00 kn ?
Ostali članovi N.O.-a nisu ustali tužbom jer su vjerujem svjesni da su
isplatom akontacije preplaćeni. Ovu tvrdnju i činjenicu potkrepljujem
i sa očitovanjem vlasnika (Fonda) koji se dopisom izjasnio da prihvaća ovo moje tumačenje i ujedno nalaže da predsjednik i članovi N.O.-a višak nezakonito primljenog iznosa vrate.
xxxxxxxxxxxxxxxx
Ovaj spor i nezakonito i neovlašteno izglasavanje visokih nagrada i
akontacije samo potvrđuje moje sumnje da prethodni N.O. nije ništa
dobro donio ovoj tvrtki već je samo razmišljao kako će se kroz nagrade naplatiti. Štoviše za vrijeme njihovog mandata može im se zamjeriti slijedeće:
- gotovo svi krediti su zbog neplaćanja otkazani, a bilo je prostora
kako za plaćanje tako i za odgodu;
- zbog neplaćanja kredita hipotekarni vlasnik Erste banka prodaje
dvije zgrade tvrtki Adria, a višak od milijun kuna dobiven prodajom
nije se tražio;
- na sjednici N.O.-a jednoglasno su povukli tužbu za uknjižbu
zemljišta zv. Sajmište (27000 m2) na kojem je i danas upisan posjed u
katastru na ovoj tvrtci. Štoviše, isto je ušlo u procjenu temeljnog
kapitala tvrtke. Zemljište je uzurpirao Grad Benkovac koji je bio
tuženik u ovom sporu. . Svi članovi su podignuli ruku za povlačenje
tužbe po nagovoru gradonačelnika, a odluku o povlačenju tužbe sročila je pravnica Grada Benkovca Dakle, zlouporabom položaja i ovlasti počinjeno je kazneno djelo s kojim je ovo Društvo oštećeno za 3milijuna kuna. ;
- nisu se osvrtali na veliko i bespotrebno trošenje sredstava na ime
reprezentacije, športske opreme, bonove za direktorov mobitel, lažne
putne naloge, fiktivne račune za izmišljene večere i sl.
Zbog navedenih troškova podnijeta je anonimna kaznena prijava temeljem koje je izvršen policijski očevid. Sve je to rezultiralo iznenadnom ostavkom direktora Marića iako mu je bio počeo drugi mandat. Za mandat se izborio na način da je nezakonito isplatio nagrade članovima NO-a , odnosno četvorici članova i to svakom cca 60.000,00 kn, a samo predstavniku radnika J.Bljaiću je dodatno platio i porez na taj iznos.
O ovome sam upoznao HFP kao predstavnika većinskog vlasnika Društva, koji je naložio da se ti iznosi vrate Društvu. Međutim, do danas se to se nije dogodilo.
Zaključak:
Ako se ne zaustave ovršni postupci HBOR-a, HZZ-a i Nacionalne
veletržnice Benkovac, koji se vode za naplatu kreditnih potraživanja
sudskom dražbom, desit će se ono najgore, odnosno 90% vrijednosti
tvrtke prodati će se za male iznose u sudskom ovršnom postupku.
Ovo se može zaustaviti
sporazumno kroz realizaciju Modela C, a to ne
vjerujem da će se desiti jer pravo i šansu u restrukturiranju dobit će
samo oni koji nakon toga neće proizvoditi nove gubitke.
Dakle, ovrhovoditelji HBOR i HZZ će najvjerojatnije prodajom dobiti manji dio svojih potraživanja, a stečajni postupak će se voditi na dvije nekretnine ( Strojarnica i 12.000 m2 okolnog zemljišta), što
čini približno 1,5 milijuna stečajne mase.
Može se desiti da HBOR i HZZ dogovore zajedničku prodaju (u paketu) što bi bilo kudikamo bolje za njih jer bi takvom prodajom sigurno pronašli kupca koji naravno ne preuzima druge obveze ove tvrtke, a niti je obvezan preuzeti radnike. Sve ostale postojeće obveze prelaze u stečajnu masu i rješavat će se po redoslijedu i prioritetu po
Stečajnom zakonu.
Napomena: Ovo izviješće je sastavljeno kronološki jer se radi o bitnim
predmetima iz kojih se može zaključiti kako je došlo do propasti ove
tvrtke u koju su uložena značajna kreditna sredstva HBOR-a, HZZ-a
(HPB) i Erste banke. Ti krediti nisu bili razvojni, a odgovorno tvrdim
da veći dio tih kredita nije namjenski potrošen već je uglavnom sa
izvođačima radova "napuhavanjem cijena" završio u nečijim džepovima.
U ranijim svojim izvješćima i podnescima sam upozoravao na sve u
tekstu navedene propuste i to poglavito HFP koji je predstavnik
vlasnika (93,24%), Vladu RH, i druga mjerodavna i nadležna tijela RH.
Dokaz o tome sam arhivirao, a zbog važnosti informacije i ovaj tekst
sam zaveo u knjigu pošte i dostavio direktoru. Bilo bi mi drago da se
ovo izviješće dostavi svim novim članovima Nadzornog odbora koji će na taj način lakše doći do potrebnih informacija i uključenja u rad. To sve poradi spasa Društva, prije svega svakog radnog mjesta, ako je to obzirom na sve gore navedeno, uopće moguće.
Goran Nimac dipl.iur.
vjerujem da će se desiti jer pravo i šansu u restrukturiranju dobit će
samo oni koji nakon toga neće proizvoditi nove gubitke.
Dakle, ovrhovoditelji HBOR i HZZ će najvjerojatnije prodajom dobiti manji dio svojih potraživanja, a stečajni postupak će se voditi na dvije nekretnine ( Strojarnica i 12.000 m2 okolnog zemljišta), što
čini približno 1,5 milijuna stečajne mase.
Može se desiti da HBOR i HZZ dogovore zajedničku prodaju (u paketu) što bi bilo kudikamo bolje za njih jer bi takvom prodajom sigurno pronašli kupca koji naravno ne preuzima druge obveze ove tvrtke, a niti je obvezan preuzeti radnike. Sve ostale postojeće obveze prelaze u stečajnu masu i rješavat će se po redoslijedu i prioritetu po
Stečajnom zakonu.
Napomena: Ovo izviješće je sastavljeno kronološki jer se radi o bitnim
predmetima iz kojih se može zaključiti kako je došlo do propasti ove
tvrtke u koju su uložena značajna kreditna sredstva HBOR-a, HZZ-a
(HPB) i Erste banke. Ti krediti nisu bili razvojni, a odgovorno tvrdim
da veći dio tih kredita nije namjenski potrošen već je uglavnom sa
izvođačima radova "napuhavanjem cijena" završio u nečijim džepovima.
U ranijim svojim izvješćima i podnescima sam upozoravao na sve u
tekstu navedene propuste i to poglavito HFP koji je predstavnik
vlasnika (93,24%), Vladu RH, i druga mjerodavna i nadležna tijela RH.
Dokaz o tome sam arhivirao, a zbog važnosti informacije i ovaj tekst
sam zaveo u knjigu pošte i dostavio direktoru. Bilo bi mi drago da se
ovo izviješće dostavi svim novim članovima Nadzornog odbora koji će na taj način lakše doći do potrebnih informacija i uključenja u rad. To sve poradi spasa Društva, prije svega svakog radnog mjesta, ako je to obzirom na sve gore navedeno, uopće moguće.
Goran Nimac dipl.iur.
Poslano
1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi
Republike Hrvatske
3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH
4. Državnom odvjetništvu RH
5. USKOK-u
U Benkovcu, 5. kolovoza 2012. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA BENKOVAC
Nema komentara:
Objavi komentar